Nevjerojatno je kako nekada, kada smo potpuno iskreni, izgovorimo rečenicu od koje nam se u biti, bljuje, jer je od početnog značenja i snage koju je imala postala totalna limunada i možemo je čuti na svakom koraku… Naravno, najbolji primjeri su, a gdje drugdje, nego u ljubavi:
Volim te (svaki dan, 70 puta preko telefona, sms-a, FB-a, svega ostalog), tako da izgubi svu težinu koju je nekada imalo. Dakle, biram ono- rijetko, al’ kad kažem, onda to mora biti to– prigodna intonacija, gledanje u oči i stvarno osjećati to kada se izgovara. Uživo! Kad to krene svaki dan, vrlo brzo prelazi u naviku i postaje rečenica umjesto ”čujemo se ”.
Kod prekida veza, klišeji najviše dolaze do izražaja… jedan od najčešćih:
–nisi ti kriv/a, ja sam– ajmeeee, zla, ovo je nešto najgore kad čuješ, ili još gore, kad moraš izgovoriti, a stvarno misliš. Dok su ovo izgovarali u svim američkim filmovima, bilo je podnošljivo, ali sad to možeš čuti u svakoj španjolskoj/meksičkoj pa čak i turskoj sapunici ( što nije problem, jer čujem da ih trenutno ide čak 11 )
–vrijeme će pokazati– kako je ovo dobra rečenica koju nam je televizija shebala! Joooj! Dok je izgovaraš, tebi u glavi je nada u bolje sutra, pa što god bilo, a kad shvatiš što si izvalio pokrio bi se ogromnim listom kupusa i poželio da te zamotaju u sarmu.
– ja tebe ne zaslužujem, ti si predobra– divna rečenica, koja je, isto tako, naravno, postala ništa drugo nego hrpa riječi koju smo čuli stotinu put. Pa ti budi originalan.
I ona koja je definitivno na vrhu, kojoj nema ravne, pobjednica svih pobjednica je:
–želim da ostanemo prijatelji– ova fraza najčešće ima i uvod, dakle, ako još niste prekinuli, sad ćete! Nakon uvodne: ”znaš, ti si moj najbolji prijatelj” najčešće izgovorene u suzama, onda slijedi ono: ”ali ne možemo više biti zajedno” Onda šok i nevjerica, minuta totalne tišine, onda objašnjenje ”borim se sa sobom, ali ne ide” i tada, slijedi : ŽELIM DA OSTANEMO PRIJATELJI! Tadaaaaam! Kakav frend čovječe, srce si mi iščupala i stavila ga u mikser, pa upalila na maksimum! Psa si nabavi pa nek’ ti je on frend
Ako malo pogledamo klišeje u svakodnevnom životu, ono što najviše volim je kad u nekom društvu nastane neugodna tišina, i onda netko pokušava ”izvuć stvar” sa onim:
–eeee, znate onu, idu ti Mujo i Haso… ajmee, brate mili, nemoj to! I zanimljivo, oni uvijek negdje IDU!
Ili, nakon te neugodne stanke, netko samo krene:
”bili ti Slovenac, Bosanac i Hrvat”… oni su pak uvijek negdje BILI, dok Mujo i Haso uvijek nekamo IDU. Daj poštedi me, u startu mi se već ne da slušati.
Dakako, isto tako nema ljepše i romantičnije geste kada si npr. sa curom vani, nešto ste se porječkali, ali baš u tom momentu stiže uporna DAMA SA CRVENIM RUŽAMA! Jebale te ruže, i to sad u ovom momentu, a i cijena im je paprena! Kako li je samo romantično kada ti ova uvali onu košaricu ruža ispred nosa, i naravno, ako ne kupiš, ispadaš totalni šupak…Ako curi poklanjam cvijet, potrudit ću se da ne bude ta usrana ruža jer je i to postao klišej. Jedini problem je što stvarno volim ružu kao cvijet. Jebi ga.
Za kraj, dotaknimo se filmskih klišeja, jer kako smo i zaključili, film i jest najveći krivac za sve ove klišeje, pa stalno moramo smišljati nove fore…
Meni je fascinantno kako u filmovima uvijek, ali uvijek:
Nevina djevica bježi od negativca, i to najčešće u sobu ili na tavan, otkud nema izlaza! U barem 50% slučajeva ugane nogu, pa joj je trčanje otežano, ali ipak se uspije sakriti iza ormara, i ne disati dok je on s druge strane…Pošto je nevina, na kraju ipak nekim čudom preživi.
Kada u prvoj sceni tek prikazuju negativca, kako znamo da je negativac? Vrlo lako! Jer on PALI CIGARU! Ta cigara u ustima mu je kao da su na njega nalijepili naljepnicu- NEGATIVAC.
Jedna od boljih mi je kada se glavnom liku sprdne, pa ono, krene plesati kao manijak nasred ulice, na što rulja koja gleda poludi, i za nekoliko sekundi cijeli grad pleše!
Ona je redovito ujutro, nakon seksa, obučena u njegovu majicu ili košulju
Neprijatelj ga je propucao 78 puta, ovaj leži u krvi nakon što je sa 16-og kata pao, svi smo već pomislili da je mrtav, ali ne, nije, on je imao pancirku, pao je u kontejner kineskog restorana i sada spašava ljubav svog života… naravno, sve završava poljupcem na jedrilici ( otišli su da pobjegnu od svega) , a u pozadini zalazak sunca.
Ako se traži ubojica, naći će ga tako jer su pronašli JEDNU JEDINU DLAKU u wc-u, i pomoću DNA pronašli krivca. Znate i sami da u javnim wc-ima inače nema dlaka…
Junaci u filmovima ne moraju jesti, a ni spavati po nekoliko sati, + ako se radnja odvija u džungli otkuda ne izlaze mjesecima, žene su i dalje uredno izbrijane pod pazuhom. A valjda ponijele žilete sa sobom, tko zna…
FILMSKA MUZIKA
Da ne duljim previše, ima nekoliko toliko isfuranih pjesama da mi znaju upropastiti i dobar film…
Ako je film seksualne tematike, možete biti sigurni da iz zvučnika svira Barry White…
Ako je film road-trip tematike, svakako ćete čuti ”I get around” Beach boysa
A kada glavni lik ostaje sam kod kuće i dobro se zabavlja sam sa sobom, pogađate, kreće ”I feel good”.
Vjerujem da bih ovako mogao do sutra, ali neću, a svakako su dobrodošli i klišeji koji vama padaju na pamet pa molim, ostavite ovdje ispod…
Do sljedećeg tjedna, ljubi vas
Mauro
