Sad ću zvučati kao neki fosil, ali ”u moje vrijeme” mi smo skupljali sličice nogometaša i glavna preokupacija bila mi je da zamjenim Baggia za Batistutu, a Bebeta za Romaria. Gledao sam te idole na televiziji, pratio svaki pokret koji bih poslije probao ”primijeniti” na našoj livadi. Danas je to drukčije i mislim da više nema sličica. Ako i ima, čisto sumnjam da to nešto ide sa prodajom. Zato bih firmama koje proizvode sličice ( ako se u međuvremenu nisu zatvorile) sugerirao ideju za vrhunski biznis – napraviti album sa samoljepljivim sličicama na – političare.
Mislim da bi to bio pravi boom – ne bi ih skupljala samo djeca, nego sve generacije. U sredini albuma napravio bih igru po principu ”Čovječe, ne ljuti se” a ekipe bi bile – crveni protiv plavih. Oni žuti i zeleni su nebitni. Naravno, ako se igra u 4, najveća fora bi bila kada bi zajedno igrali crveni i plavi. Shvatili ste poantu.
Sada si malo mislim kako bih produbio taj biznis – svakako bih pozvao i neku veliku hrvatsku tvrtku kao sponzora, samo ne znam da li je još ostala koja. Kraš? Mislim da je još uvijek naša. Već vidim senzaciju – Kraš nakon 100 godina tradicije ukida Životinjsko carstvo i uvodi čokoladicu ” Slatki političar”. Čak bi bolje bilo da sličice nisu samoljepljive, nego kao one nekadašnje, staro Životinjsko carstvo – obične, koje si morao lijepiti onim smrdljivim Karbofix ljepilom sa kojim si u školi na likovnom lijepio kolaž. Naravno, rijetko kad je uspjelo da si sličicu normalno zalijepio, a da je nisi malo zasrao odispred. U ovom slučaju to bi bilo poželjno, jer bi onda političari, povrh ovoga što jesu, bili i dodatno ”namazani”.
Da bi ideja prošla, političarima bih to isprezentirao kao ” svjesni ste – svi vas mrze i nitko vam ne vjeruje, vrijeme je da se vidi da ste i vi ljudi i da vas prikažemo u najboljem svijetlu. Iako ljudi osjećaju gnušanje i gorčinu čim vas ugledaju, vrijeme je da i vi budete omiljeni. Moramo vam dignuti popularnost ( tu udaramo direktno u njihov veliki ego i već potpisuju, dok nisu ni čuli kraj priče). Da li postoji bolji način nego da vaše sličice omotamo u čokoladu? Konačno ćete i vi biti slatki! ” ( svi dižu ruke da su ”za”, potpisuju i čokoladice ”Slatki političar” idu u prodaju ). Kada skupiš sve, pošalješ album u Sabor, a nagrada je jednodnevno druženje sa političarem po izboru, osim ako to nije Sanader.
Pizdarija nastaje u trenutku kada se Liniću ne svidi njegova fotka pa trči u sve dućane po čokoladice sa sličicama, a Bandić ga je već pretekao jer je Grad Zagreb otkupio kompletnu nakladu koja je išla u Konzum i već dijeli čokoladice sirotinji i fotka se s njima. Tu se onda prefrigani Linić sjeti da on ide na plac, pa će odmah provjeriti da li bakice rade fiskalizaciju dok on otkupljuje sve čokoladice.
Dok oni trče za svojim čokoladicama, djeca na školskom odmoru :
Vesna: dam ti svog Milanovića, ja imam duplog, ti mi daj Kalmetu
Ante: ne damo Kalmetu nikome!
Vojko: evo, uzmi Zlatka. Slavka još nisam skupio, jer je njegova glava na 8 sličica koje moraš spojiti.
I tako, naši političari poput Pokemona – moraš skupit sve. Slavko nakon trčanja po placu odlazi na zasluženi odmor na jahtu koja dnevno košta 4500€. Valjda mu je ostalo još nešto nakon što je otkupio čokoladice. Šteta, nije ništa ostalo djeci.
Po kuloarima se priča da su se sličice za čokoladice štampale u Abu- Dhabiju. Sad mi je jasno što je Slavko radio dolje. Vjerojatno je jeftiniji tisak. Ah, taj Slavko, naš Grobničan.
Evo ga opet, u novinama. Čini mi se da se malo udebljao.
Bit će da je od čokoladica.
Do sljedećeg četvrtka…
Voli vas Mauro
P.S.
Sljedeći korak je napraviti Monopoly na političare. Pogodite gdje će biti Sanader.
