Tjedan dana boravka u Buenos Aires-u odlučila sam podijeliti na četvrt Palermo i četvrt San Telmo na suprotnim dijelovima grada. Posljednju večer u Palermu otišla sam prošetati ulicama s mnoštvom restorana, kafića, barova i klubova i tako unedlogled, od ulice do ulice. Na jednom trgu sve je vrvilo od ljudi u barovima, a ja sam šetajući zavirivala u njih, bilo je tu za svakoga ponešto, od jednostavno uređenih barića do onih elegantnih i vrlo fancy . Na uglu mračne uličice uočila sam djevojku koja je taman ulazila u kuću čija je terasa na katu vrvila mladim ljudima na kućnom party-u. Nakon skoro dva sata vrludanja po kvartu vratila sam se u hostel gdje je u predvorju bilo vrlo živo. Dok sam pričala s curom iz Njemačke koju sam prije upoznala, pridružio nam se dečko iz Sydney-a, a nakon što je ona otišla van nas dvoje smo se zapričali. Adam obožava Južnu Ameriku, fotografira, pa slike prenosi na majice. Ima svoju dizajnersku liniju i bio je na proputovanju za Rio u koji je letio na foto shoot sljedeći dan. Razmijenili smo podatke, a kako je moj put oko svijeta uključivao i Sydney dogovorili smo se da mu se javim kad dođem da mi pokaže grad. Baš dobro.
Povijesna četvrt San Telmo odvela me u neka druga vremena, a usporeni ritam njenih uličica baš mi je odgovarao.
Ujutro sam se preselila u hostel u srcu San Telma, najstarije četvrti u Buenos Airesu. Hostel je zanimljiva mješavina moderne i arhitekture 1920-tih, a osim mene u spavaonici je bio još samo jedan dečko iz Švicarske, Ricardo, koji je u Buenos Airesu namjeravao studirati tri mjeseca, pa je tražio stan za iznajmljivanje. Popodne sam provela u šetnji šarmantnim kamenom popločanim uličicama San Telma, prepunog kolonijalnih građevina, antikvarijata, galerija, kafića i restorana. Kako sam tražila mjesto za nešto pojesti, pred jednim starinskim restoranom sa mnom je počeo pričati simpatičan debeljuškasti konobar i odmah mi ponudio najbolje mjesto, najbolji ručak i najbolju uslugu. Naručila sam sendvič s odreskom, a stigla je gotovo cijela pinka kruha, bio je to najveći sendvič kojeg sam ikad vidjela. Uz to mi je konobar cijelo vrijeme skidao zvijezde s neba, uzdisao pred mojom nevjerojatnom ljepotom, a kad se ubacio drugi konobar odmah je rekao da ne obraćam pažnju na njega jer on voli muškarce. Stariji par iz Kalifornije sa susjednog stola pitao me je da li mi konobar smeta, ali ja sam samo odmahnula i rekla kako me cijela ta predstava zabavlja i baš mi je razvedrila dan.
Odmah do restorana bila je Tržnicu antikviteta San Telmo na kojoj se prodaju svakojake zanimljive stvarčice među kojima i ovakvi posteri. Malo sam prošetala i kupila razglednice.
Hodajući glavnom ulicom Defensa stigla sam do trga Dorrego okruženog stablima i sjela u jedan od kafića. Ubrzo su trgom zaplesali plesači tanga, bio ih je užitak gledati jer sam od mog stola imala neometan pogled i nisu ih kao na Floridi okružili turisti. Ni sama ne znam koliko sam tako sjedila uživajući u gracioznim koracima plesača i romantičnoj melodiji, a vrijeme sam iskoristila i da napišem razglednice. Navečer sam upoznala Sylvu, vlasnicu turističke agencije iz Slovačke, pa smo se dogovorile da zajedno otiđemo na poznati Sajam antikviteta koji se u San Telmu održava svake nedjelje. Drugo jutro sam s Ricardom iz sobe krenula u radničku četvrt La Boca i njen najpoznatiji dio Caminito. Uskočili smo u autobus iz San Telma koji nas je, prolazivši kroz siromašnu i navodno ne toliko sigurnu La Bocu, doveo direktno do Caminita.
Caminito sa svojim živopisno obojanim kućicama prava je radost za oči. Prepun turista, suvenirnica i plesača tanga vrvi zanimljivostima na svakom koraku. Unatoč gužvi bio mi je prelijep.
Nakon što smo popili kavu i pogledali tango, napravili smo krug i sjeli u jedan od mnogobrojnih restorana s odličnim argentinskim roštiljem. Odmah na ulazu dočekao nas je asado tj. meso na ogromnom roštilju koji se naziva parilla. Ovaj je restoran bio malo sakriven u prolazu i imao je ogromno unutarnje dvorište u sjeni stabala i starijeg gospodina koji je svirao na gitari i pjevao argentinske tradicionalne pjesme. U jednom trenutku se obratio i nama i pitao nas odakle dolazimo, vjerojatno je pomislio da smo par na romantičnom putovanju, a ne da mi je Ricardo samo muškarac za pola dana s kojim slučajno uživam u nanesenom trenutku koji je eto baš ispao romantičan. U sklopu restorana, kao i po cijelom Caminitu bila je postavljena tabla s naslikanim plesačima tanga u koju možete umetnuti glave i na fotki postati pravi argentinski plesački par. Ricardo nije bio oduševljen idejom, ali je na kraju popustio i tako smo naš posjet Caminitu ovjekovječili u pravoj strastvenoj tango pozi.
Četvrt La Boca poznata je i po nogometnom klubu Boca Juniors i njihovom stadionu. Nogomet se ovdje živi i diše od malih nogu.
Ricardu se žurilo nazad u hostel jer je taj dan išao na utakmicu Boca Juniorsa, a kako ići samostalno može biti opasno priključio se organiziranoj turi. Kakav tango, njemu je na umu bio prvenstveno nogomet. Bilo mi je drago da sam imala društvo za posjet Caminitu, ali sada je definitivno bilo vrijeme za promjenu tima. U hostelu sam pronašla Sylvu, te smo nakon popodnevne sieste otišle van, malo se raspitale za tango show, te sjele na večeru i čašicu vina u jednu od šarmantnih gostionica San Telma.
Nola
Sljedeći nastavak bloga pročitajte u petak, 2.12.2011.
Komentari