U Hrvatsku i Europu po prvi puta dolazi američka komunikatorica sa životinjama dr. Monica Diedrich koja je svjetsku slavu stekla knjigama o neobičnom svijetu komunikacije sa životinjama. Njezina predavanjima na jednostavan način otvaraju nove horizonte u razumijevanju kućnih ljubimaca i osnaživanju odnosa s njima.
Dr. Monica Diedrich će u u nedjelju, s početkom u 19 sati u opatijskom hotelu “4 opatijska cvijeta”održati dvosatno predavanje “Svijet komunikacije sa životinjama”, a nastavno na predavanje, u ponedjeljak, od 17 do 21 sat održati će radionicu o telepatskoj komunikaciji „Kako komunicirati s vašim ljubimcem“.
S Dr. Diedrich popričali smo o njenom neobičnom zanimanju i posebnom daru komunikacije sa životinjama.
Oduvijek ste imali posebnu vezu sa životinjama, kada ste shvatili da imate poseban dar?
Odrasla sam u Buenos Airesu, u Argentini, velikom gradu s mnoštvom stanovništva. Dok sam odrastala životinjama nije bio dozvoljen pristup u stan, zbog čega nisam bila u prilici biti u blizini niti jedne životinje. Kada mi je bilo osam godina, moja majka je kupila vikendicu, u kojoj smo mogli uživati za vrijeme praznika. Prvo ljeto naši susjedi koji su imali malu farmu, pozvali su nas u obilazak. Prvo mjesto koje smo posjetili bio je prašćak sa skotnim svinjama. Neke od njih već su se okotile, dok su druge čekale na okot. Tada sam prvi puta „čula“ svinje da mi daju informaciju. Najprije sam svima govorila da one razgovaraju sa mnom pošto nisam shvaćala što se događa.
Mislila sam da svi to mogu i bila sam sretna što i ja sad to mogu. Tek sam kasnije shvatila da nije tako. Svi su govorili da sam luda, što je najgore i ja sam to o sebi mislila. Stoga nisam ništa nikome rekla idućih deset godina.
Nakon što sam rodila i „informacije“ su nastavile dolaziti, shvatila sam da nešto moram učiniti. Odlučila sam dati životinjama glas i to je postala moja životna svrha.
Kako ste razvili svoj dar?
Nažalost, mnogo godina nisam znala gdje da idem da razvijem svoj dar. Nisam mogla naći nikoga tko je radio iste stvari kao ja. Ipak još uvijek su nekada slike čiste, a nekada se osjećam kao da gledam u samo jednu puzzlu.
Što je telepatija slikama?
Najčešće mi dolaze slike poput onih u albumu. Nekada se slike miču kao da gledam film.
Sve slike su senzorne, što znači da osjećam sve što osjećaju, bilo to emocionalno, spiritualno ili fizičko. Mnogo radim s veterinarima, kiropraktičarima i akupunkturistima kako bismo što bolje shvatili srž problema. No mnogi problemi bihevioralne su prirode. Ne mogu reći životinji da se prestane ponašati na određen način, no zasigurno možemo napraviti kompromis, ako je vlasnik voljan raditi prema željama životinje.
Primjerice, imala sam klijenta koji je htio naučiti mačku mokriti u pijesak. Kada sam se povezala s mačkom rekla je da moraju očistiti pijesak, pa da će ga opet koristiti. Vlasnik također mora napraviti kompromis i prihvatiti želje životinja.
Koliko životinja osobno imate i s kojima je najlakše komunicirati?
U ovom trenutku imam tri psa i brojne druge životinje poput kokoši, zečeva, riba i žaba. Pričam sa svim životinjama, a većina njih su kućni ljubimci. Također sam komunicirala s reptilima, životinjama s farmi i divljim životinjama. Ne biram životinje s kojima ću pričati, ali imam veći afinitet prema psima i mačkama jer su u većini.
Postoji li vrsta životinja s kojima ne možete komunicirati?
Sve životinje imaju nešto za reći. Jedina razlika je da su one koje žive u bliskoj vezi s ljudima naviknutije na nas i imaju s nama više zajedničkih stvari. Upravo zbog toga mogu više reći, ili zatražiti više.
Bojite li se nekih divljih životinja, kako radite s njima?
Ne bojim se niti jedne životinje. Morate znati razliku između divljeg stvorenja i nekoga tko s vama dijeli dom. Sve što žele je poštovanje. U trideset godina koliko se bavim ovim poslom pas me samo jednom ugrizao i čak nisam niti razgovarala s njim. Bila sam gost u njegovoj kući.
Također podučavate druge komunikaciji. Koji je najbolji savjet koji možete dati vlasnicima životinja?
Tako je podučavam, pošto znam da smo svi rođeni s mogućnošću komuniciranja jedni s drugima. Jednostavno zaboravimo kako se to radi, jer nam društvo govori da se moramo oslanjati na izgovorene riječi, a to nije točno. Ako netko ima intuiciju, onda su spremni učiti. Jednostavno moraju znati osnove i onda mnogo vježbati. Neki ljudi, naravno, će to svladati ranije, dok drugima fali strpljenja da uspiju.
Što ćemo naučiti u Opatiji?
U predavanju ću predstaviti koncept komuniciranja s životinjama i dati primjere važnosti davanja glasa životinjama. To nije samo hobi koji možete raditi iz zabave, već omogućavanje davanja glasa drugom stvorenju. Naročito, ako se ne osjećaju dobro.
Naše životinje čine toliko za nas i naše živote te nam pomažu u toliko stvari da je ovo nešto što moramo učiniti za njih. Dajte im glas!
Razgovarala: Ana Vuković
