U HRT-ovom studiju već se pjevalo i plesalo sa zvijezdama, a sada je došao red da se svijetla pozornice okrenu prema potencijalno novim zvijezdama-zborovima. Zborsko pjevanje je tradicionalno ukorijenjeno na našem podneblju, no ne možemo se oteti dojmu kako su zborovi pomalo zaboravljeni i zanemareni. U novom HRT-ovom showu Do posljednjeg zbora, nastoji se sa zborskog pjevanja “otkloniti sloj prašine” i gurnuti vrsne skupine vokalista u prvi plan. Do posljednjeg daha se za što bolji plasman i titulu najboljeg zbora bori i riječka vokalna skupina Lira. 13 članica pod dirigentskom palicom mladog Frane Frlete, prošlu je subotu izborilo direktan prolaz među top šest zborova. Tom smo prigodom razgovarali s jednom od članica Lire, Nevom Hero i novim umjetničkim voditeljem zbora Franom Frletom.
Kako je bilo u subotu?
Frane: Odlično, sve je super prošlo, zanimljivo je vidjeti kako je na Hrt-u produkcija na visokom nivou. Jedina zamjerka, što je zvuk bio malo lošiji na televiziji nego što je to uživo. –Znači bolja je atmosfera u studiju? Da, u studiju je puno bolje.
Ovo je velika stvar za zborove jer se inače teško probiti i doći do medijske pažnje. Danas imamo svakakve ljude i stvari koje zaglupljuju ljude u medijima, a zborovi su po tom pitanju nekako, možda nepravedno, zanemareni.
Neva: Prekrasno, odlična produkcija, sve su to prvenstveno profesionalci ali i odlični ljudi kao osobe. Cure su oduševljene sa svime od “teta” kostimografkinja na dalje. –Je li bilo treme? Iskreno, nakon deset sati pjevanja, više nije bilo ničega. To je bilo ajmo otpjevati ovo zadnji put i svi sretni idemo doma spavati.
Frane: Na kraju je sve ispalo jako simpatično i drago mi je da je ta emisija uopće krenula jer je njezin primarni cilj popularizirati zborsko pjevanje. S obzirom da, barem u našoj županiji i okolici, popularnost zborskog pjevanja opada, ja se nadam da će ovo privući mlade ljude, da će ih zainteresirat za zborsko pjevanje i da će vidjet da zbor nije 30 ljudi koji stoje u crnim odjelima s notama u rukama i pjevaju dosadne pjesme. Sve to može biti zanimljivo upravo kroz ovaj koncept kojeg je HRT preuzeo od BBC-a.
Komentari žirija su bili pozitivni?
Neva: Da, iznenadilo nas je što smo mi jedine dobile same riječi hvale od svih članova žirija. Dirigent Kranjčević je stvarno profesionalac i mi smo se najviše bojali njegovog komentara, ali iznenadio nas je s lijepim riječima. To je stvarno čovjek koji „čuje“, a on je bome čuo da je bilo dobro.
Tko je najautoritativniji član žirija?
Frane: Drago mi je čuti mišljenje od svih članova žirija zato jer, unatoč komentarima o čudnim kriterijima odabira žirija, 
ja mislim da je ova skupina ljudi jako smislena. Ovo nije emisija u kojoj se odlučuje samo o zborskom pjevanju. Tu ljudi malo brkaju lončiće, tu se na radi o najboljem zboru, nego o najomiljenijem. Dakako da je pjevanje bitno i da ni jedan drugi element nastupa ne smije ići na uštrb pjevanja. Drago mi je da je Krešo Dolenčić u žiriju, jer je čovjek s jako puno redateljskog iskustva, a opet ima i glazbeno obrazovanje, jer je završio srednju glazbenu školu. On je najkompetentniji procijeniti težinu pjevanja u pokretu, odnosno cjelokupnog scenskog nastupa. Profesor Kranjčević ima iskustvo konkretno sa zborovima, stoga je najkompetentniji prokomentirati tehničke detalje poput harmonijske sloge zbora, homogenosti zvuka, načinu pjevanja i slično. I na kraju Sanja Doležal koju svi znamo iz Novih fosila, pjevala je i u zborovima i ona može najbolje procijeniti taj element zabave i komercijalnosti. Možda ne zna o pjevanju kao Kranjčević, o pokretu kao Dolenčić, ali cjelokupni dojam može najbolje procijeniti.
Kakva je bila konkurencija, drugi zborovi?
Neva: Svi su super, nije bilo nikakvog rivalstva između zborova, čak smo se i bodrili međusobno-uostalom bili smo u istim problemima.
Frane: Ni u jednom trenutku prije audicije i prije kvalifikacijske emisije nisam gledao konkurente. U stvari ne želim ih zvati konkurentima, već zborovima koji nastupaju uz nas, zato jer u ovoj emisiji ne bi smjelo bit konkurencije, jer se radi o nečemu što je čisti užitak. Pogledao sam doma emisiju i svi su me zborovi na neki način oduševili. Svaka čast zboru KBC-a, jer to su medicinske sestre, svi znamo koliko oni rade i da pored toga nađu vremena za pripremu nastupa, to je stvarno za svaku pohvalu. Od ovih 15 zborova, svi su zaslužili prolaz dalje, ali to je odluka žirija.
Hoće li nakon natjecanja biti suradnje s nekim od zborova?
Frane:Već smo se uspjeli povezati s Amorettama i sa Libitumom. Ovo je idealno za upoznavanje ljudi i ostvarivanje kontakata zboraša i nas voditelja. Krenulo je već razmjenjivanje materijala.
Nakon audicija i kvalifikacijske emisije, 14. travnja slijedi prva emisija u živo.
Kako teku pripreme za sljedeći nastup?
Neva: Radi se, probe su svaki dan, baš sam jučer znojna otišla s probe od plesa, nisam mogla stajat. Treba imat kondicije za pjevati i plesati, nije uopće jednostavno.
Frane: Sličan je koncept kao i u kvalifikacijskim emisijama; 4 zbora idu direktno dalje prema glasovima publike, a dva zbora idu u pripetavanje, u kojem žiri izabire jednog za prolaz.
Koje pjesme pripremate?
Neva: Pripremaju se skladbe, ali ne smijemo govoriti koje će to biti. Bit će pop, to je jedino što možemo otkriti.
Koliko dugo se baviš pjevanjem i od kud ljubav za tim?
Neva: Ja pjevam od svoje treće godine, ne u Liri, al pjevam. Ljubav prema pjevanju usadila mi je mama, ja pjevam s mamom u zboru, a pjevala je i nona godinu dana s nama tako da su bile tri generacije žena u Liri. Lira postoji od 1996. godine, a ja sam njen ponosni član već pet godina.
Frane: Ja sviram u jednom kraljevičkom bendu, pa mi je u početku suradnje s Lirom falilo nešto u rukama, bas gitara. 
Sviramo sve i svašta, to je više za dušu.
Koji ti je nastup ostao u pamćenju u dosadašnjih pet godina?
Neva: Lira je u petom mjesecu imala 15-obljetnicu postojanja. Osvojene su brojne nagrade, baš smo se vratili prošle godine iz Bratislave sa zlatnom medaljom u kategoriji narodne glazbe. Tamo smo pjevali u nošnjama otoka Krka, to je isto bilo skupljanje nošnji, molili smo ljude po kulturnim društvima da nam ih posude da predstavimo naš kraj, jer su inače nošnje strašno skupe.
Neva, osim što pjeva, studira građevinu. Zadovoljna je, što su, kako kaže, u Liri zastupljene sve genracije, od studentica do žena u penziji. Na čelu ovog šarolikog ženskog zbora, od nedavno je muškarac.
Ti si nedavno postao umjetnički voditelj Lire, kako si se našao u ovoj „zborskoj“priči?
Frane: To je duga tradicija u mojoj obitelji: pjevali su nono i nona i mama u hrvatskom glazbenom društvu Zvijezda Danica. Moj pokojni otac i nono su bili zborovođe i dirigenti, tako da na neki način nasljeđujem tradiciju općenito kao glazbenik, a drago mi je i da sam uspio nastaviti tradiciju sa zborom. Pošto sam student druge godine preddiplomskog studija, glazbene pedagogije, ovo će mi bit budući službeni posao. Drago mi je da sam se već sad počeo time baviti.
Kako te cure slušaju, ili da preformuliram pitanje, Duško Ćurlić je to zanimljivo u emisiji uobličio, kako je biti pijetao u kokošinjcu ?
Frane: Svi me pitaju kako je s curama raditi. Zapravo lako, jer ovo je amaterski zbor i svi su ovdje zbog ljubavi prema pjevanju. Ljudi dolaze s guštom na probu, jer im je to opuštanje od svakodnevice i čim je takva atmosfera u startu, onda je jako lako za raditi. Kad se radi se radi i poštuju sve što kažem. Koliko god je možda lakše raditi s profesionalcima, s druge strane je jednostavnije s amaterima, jer su opušteniji i ne zabrinjavaju se.
Jesu li vas sada ljudi počeli prepoznavati već na ulici?
Frane :Jesu, neke starije gospođe su me jučer dozivale: „Ti si onaj mali od Lire“. Nije to još velika pozornost, ali fora je, jer su reakcije pozitivne.
Meni je ulazak u top šest velika stvar, kao studentu glazbe, jer mi to na neki način otvara vrata za daljnji rad.
Prošli put ste pjevali obradu Jinxa. Koliki je inače omjer u vašem repertoaru sakralnih/duhovnih i svjetovnih popularnijih pjesama?
Frane: Lirin repertoar je uistinu širok, počevši od klasičnog zborskog pjevanja, od renesanse do suvremenog doba, do utjecaja hrvatske folklorne glazbe u izvornom i stiliziranom obliku. A, danas je postala normalna stvar da zborovi pjevaju obrade popularnih skladbi. Lira do sad nije imala puno takvih obrada, ali sad baš pripremamo jednu, ja se bavim i aranžiranjem pa pripremam skladbe u tom smjeru. Od klasike, preko popa, gospela.
Prognoza za idući nastup, kako će biti 14.travnja?
Frane: Iskreno, mi nismo ni sanjali da ćemo doći do tu. Kad sam spomenuo da nismo gledali konkurenciju, to je bilo zato jer smo htjeli doći neopterećeni, ležerno. Prije same audicije sam rekao curama, cure ajmo se zabaviti, ovo je show, pa kud puklo da puklo. Ako prođemo super, ako ne prođemo isto super. Nećemo se opterećivati s očekivanjima, jer sad je sve na publici i glasovima gledatelja. Mi smo mali ansambl i očekujemo samo zabavu!
Jel se zabava nakon nastupa nastavila u Dominu ?
Frane: Je, nastavila se zabava u Dominu, nek ostane na tome da se nastavila
Kakvi su komentari vaših bližnjih; obitelji, prijatelja?
Frane: Svi su pozitivni, podrška je tu. Zvalo se već na veliko. Ponosni su, jako puno ljudi mi je već čestitalo.
Budući nastupi?
Frane: Pa sada nam je natjecanje primarno i podređujemo sve tome. Trebali smo imati tradicionalni Uskršnji koncert, ali nažalost morali smo ga otkazati. Nismo očekivali da ćemo ući u prvih šest, tako da su ostali planovi sad privremeno na čekanju. Ja sam umjetnički direktor od 11.mjeseca i uspio sam s Lirom sad odradit tek 4 koncerta, prije showa Do posljednjeg zbora, ali nadam se da će ih nakon ove priče biti još puno. Rijetko se zborovi pozivaju; zovu te na neko otvorenje otpjevati himnu, eventualno još koju pjesmu, potapšaju te po leđima, bravo odi doma i to je to. Ja se nadam da će nam ovaj show otvorit malo više vrata za nastupe, da se vidi da zbor postoji.
Nakon showa, Lira ide u potragu za novim članicama. Sad ih je13, a cilj je doći do 20 članica.
Koji su kriteriji za potencijalne buduće članice?
Frane: Ako bude velik broj zainteresiranih ćemo napravit audiciju, ali apeliramo da nam se zainteresirane djevojke i žene jave. Kriteriji su samo da znaju i vole pjevati, da uživaju u tome.
Je li u Europi zborsko pjevanje na višoj razini?
Frane: U Europi se više cijeni zborsko pjevanje, imaju i Olimpijade, ogromna natjecanja u kojima sudjeluje veliki broj zboraša. Koreografija je, primjerice, nama nova, ali vani je to normalna stvar. Pjevanje uz pokret je dio i opere i mjuzikla i gospel zborova iz Amerike poput onog iz filma Redovnice nastupaju Taj film je star kao i ja, znači ništa to nije novo, ali je novo na našem podneblju. Možda je to stvar naše tradicije koja se provlači što kroz crkvu, što kroz pjevanje drugu Titu. Mama mi je prepričavala nastup na otvaranju Tunela Učka, gdje je tisuću zborista zajedno pjevalo „Krasna zemljo, Istro mila“, što je super, ali nedostaje taj jedan element maštovitosti u scenskom nastupu i zaigranosti scenskog pokreta.
Za zbor Lira navijat ćemo 14. travnja, kada će im i vaši telefonski glasovi dobro doći za prolaz dalje. Stoga telefone u ruke i glasajte
Maša Delić
