Opatiju su od 20.-22. travnja okupirali znalci engleskog jezika. Naime, jubilarna 20.godišnjica konferencije HUPE (Hrvatske udruge profesora engleskog) okupila je profesore engleskog iz cijele zemlje, ali i zanimljive goste iz inozemstva. Predavanja, rasprave i druženje s nekim od vodećih imena iz sfere lingvistike engleskog našim će profesorima zacijelo poslužiti kao inspiracija u daljnjem radu. Izmjenjivanje ideja, iskustava i novih metoda rada korisno je za sve sudionike konferencije,a jedna od svježijih i barem kod nas relativno nepoznatih metoda jest koncept “coachinga.” I dok je većina čula za pojam “life coachinga” u smislu vodilja i savjeta za ispunjeniji život, “coaching” engleskog jezika u Hrvatskoj se zasad ne prakticira. To bi se doduše uskoro moglo promijeniti, a u Opatiju je iz Oxforda stigla Alison Haill, iskusni coach. Njezino predavanje „English Coaching or English Teaching: What’s the difference?“ zainteresiralo je mnoge, a neki su se odlučili u lipnju pohađati tečaj za coacha u Oxfordu. S Haill, također, već surađuje Anja Lončarić, direktorica Centra za strane jezike Linguae, koja je usred “coaching” procesa usavršavanja. Tom smo prigodom razgovarali s Alison, ne bi li saznali što više o metodi “coachinga”.
Za početak, zašto ste u Hrvatskoj, jeste li stigli kako bi promovirali “coaching“?
Ne bih iskoristila riječ promovirati, već podijeliti ideju o „coachingu“ uvjeriti se da li će netko iz profesorskog miljea ovdje uvidjeti mogućnosti koje “coaching“nudi. I ukoliko su zainteresirani, ja bih rado surađivala s njima.
Kako ste se uopće zainteresirali za ideju “coachinga“? Zainteresirala sam se za „coaching“ prije mnogo godina, prije desetak godina sam prvi put uopće čula za to. Vidjela sam to na djelu i sama sam iskusila metodu; unajmila sam coacha i uvjerila sam se na svojoj koži koliko je to snažno. “Coaching” mi je pomogao da promjenim neke svoje loše navike i poboljšam područja svog života s kojima u to vrijeme nisam bila zadovoljna, više se ne sjećam o kojima se točno radi. Dijalog je bio jako koristan, kao i partikularne vještine coachera i kasnije sam coaching koristila dok sam radila kao menadžer. Koristila sam “coaching” kako bi pomogla ljudima u svojem timu da razjasne što točno žele od svog posla i shvate na koji način će doći do svoga cilja.
Osnovali ste svoju vlastitu tvrtku, Oxford Professional Consulting. O čemu se radi?
Osnovala sam svoju tvrtku prije 14 godina u Oxfordu. Radimo tako da se fokusiramo na tri područja internacionalnog poslovanja. Prvo je komunikacijske sposobnosti poslovnog engleskog, zatim coaching za menadžere te na posljetku jedan na jedan “executive coaching“. Imamo mrežu suradnika koji rade s nama, a još uvijek imamo i mali tim koji se bavi tečajevima poslovnog naprednog engleskog. Sve što radimo povezano je s komunikacijom.
Koja su vaša dosadašnja iskustva s polaznicima “coachinga”?
Ljudi koji su ga iskusili, smatraju coaching jako dobrim i korisnim, jer mi smo jako strogi i rigorzni. Ja radim u komunikaciji cijeli život, to je 35 godina iskustva u komunikaciji, a “coaching” se zapravo svodi na vještinu razgovaranja, tako da tečaj zaista poboljšava kvalitetu života ljudi. Većinom klijenti dolaze s nekom poteškoćom i “coaching” im pomaže da sami riješe problem. Smatraju ga vrlo praktičnim, često je i vrlo ekspeditivan i pojačava samopouzdanje klijenata, ključno za rješavanje bilo kojeg problema.
Na vašoj web stranici pročitala sam kako su rezultati “caochinga” vidljivi nakon 28 dana?
“Coaching” je vrlo individualan pristup i ovisi o onome što osoba želi postići. Kod nekih ljudi je sat vremena telefonskog razgovora/coachinga dovoljno da nešto klikne, i to je sve što trebaju, dok kod drugih može biti riječ o dvanaestomjesečnoj seriji razgovora, jer se konstantno pojavljuju i otvaraju novi problemski slojevi. Pogotovo ako se radi o direktorima, oni uvijek žele raspraviti neki segment sa osobom koja je neutralna i izvan njihovog poslovnog miljea te s kojom mogu biti iskreni o preprekama na koje nailaze i odlukama koje moraju donijeti.
Koje su glavne razlike između predavanja i “coachinga” (engleskog)?
To je jako dobro pitanje. Jedna od razlika jest što profesori obično imaju nastavni plan kojeg moraju poštivati, imaju plan pojedinačnih priprema za predavanja, kao i vlastite ciljeve predavanja koji ih oblikuju. Profesori na neki način orkestriraju nastavu. Iako postavljaju pitanja učenicima koji naravno na njih spontano odgovaraju, profesori orkestriraju i vode predavanje prema vlastitim preferencama. U “coachingu” uopće nije tako. Klijent donosi temu koju coacher ne zna do trenutka susreta. Coach je samo katalizator i pomaže klijentu da sam proradi na problemima i dođe do dobrog rješenja.
Spomenuli ste u predavanju motivaciju kao važan faktor uspjeha “coachinga”?
Mislim da je pitanje motivacije usko povezano s “coachingom”. S jedne strane, “coaching” povećava motivaciju, primjerice kad menadžer ima jedan na jedan razgovore sa članovima našeg tima i sluša ih, to bez sumnje povećava motivaciju. Ipak, ponekad se desi da na tečaj dođe osoba koja nije jako motivirana promijeniti se, a ako se ne žele promijeniti, “coaching” neće djelovati. Morate biti motivirani i željeti se promijeniti kako bi “coaching” bio djelotvoran. “Coaching” uvelike povećava motivaciju.
Također ste spomenuli kako na tečajevima klijentima postavljate mnogo pitanja kako biste dobili dojam o osobi i onome što joj treba?
Postavljamo pitanja i ukoliko je klijent dobar u engleskom, uopće dalje ne radimo na njegovom poboljšanju, već samo 
upotrebljavamo engleski kao sredstvo za razgovor o određenom problemu kojeg imaju. Ja kao coach ne dajem savjete, već ih propitujem na način da ih potaknem na razmišljanje izvan dosadašnjih okvira. Ako su klijenti lošiji u engleskom, vjerojatno će pohađati lekcije engleskog, jedan na jedan, gdje se također koriste ideje “coachinga”, ali većina je ipak podučavanje, vježbanje engleskog.
Mislite li da “coaching” u Hrvatskoj ima budućnost?
Rečeno mi je prije par dana kako u Hrvatskoj nema “coachinga”, ali danas kad sam upitala dali su upoznati sa “coachingom”, mnogo je ljudi znalo o čemu je riječ. Jedna sudionica konferencije mi je na predavanju rekla kako ovdje ima puno “life coachinga”, stoga mislim da je coaching započeo i kako će se vjerojatno „uhvatiti“. Treba nekoliko pionira koji će shvatiti svrhu “coachinga”, koji će ga progurati i onda mislim da bi “coaching” mogao u potpunosti zaživjeti ovdje i biti uspješan.
Radili ste diljem svijeta sa ljudima različitih nacionalnosti, možete li izdvojiti nekoliko zanimljivih primjera koji su vam ostali u sjećanju?
Indijski klijent s kojim sam radila “executive/poslovni coaching”-razgovarali smo o diskursu vođe na kojem je želio poraditi. Zatim jedna gospođa iz Jordana je došla kako bismo proradili na njenom samopouzdanju na intervjuima za posao. Djevojka iz Poljske je bila jako zanimljiv slučaj, jer je došla s jako dobrim znanjem engleskog, kojeg nije željela dodatno nadograđivati, no unatoč tome imala je veliki problem sa javnim prezentacijama. Kod nje se radilo o manjku prezentacijskih vještina na engleskom jeziku, no brzo smo shvatili da ne treba tečaj jezika, već prezentacijski “coaching” tečaj. Tretirali smo je kao da je Britanka, zbog razine znanja jezika, a jedna od prvih stvari koje sam joj predložila jest da se oslobodi, opusti i skine jaknu u kojoj je bila zakopčana do grla. Stav i držanje osobe, pola su medalje uspješne prezentacije sebe kao osobe i onoga što se ima za reći. Oblikovali smo njezinu karijeru i postavili je na stazu uspjeha, sada je prava maherica u poslu kojeg radi za poljsku vladu.
Ovo nije Vaš prvi posjet Hrvatskoj, neko vrijeme ste živjeli u Zagrebu?
Tako je, prije udaje živjela sam u Zagrebu godinu dana i predavala sam engleski u 16toj gimnaziji, a moj muž je bio lektor u British Council-u. Ovdje nam je bilo jako lijepo, stekli smo jako dobre prijatelje s kojima smo često pjevali, uživali smo. Po povratku iz Hrvatske odmah smo se vjenčali, stoga nam je očito boravak ovdje godio.
Alison je otkrila kako joj je suprug kupio vjenčani prsten upravo u Opatiji koju su posjetili za vrijeme boravka u Zagrebu. S obzirom na dobar uvid u stanje engleskog jezika u Hrvata, upitala sam Alison je li istina ono što većina Hrvata misli, kako smo mi jako dobri u engleskom?
Hrvati su sjajni u engleskom. Naravno, većinom sam se kretala u krugovima profesora engleskog ovdje, ali standardi engleskog općenito su ovdje fantastični!
Maša Delić
