Bliži nam se jedan od najvećih kršćanskih blagdana, dan slavlja Isusovog uskrsnuća na nebo. I dok je religijski koncept Uskrsa donekle jasan, izvori popratnih uskrsnih običaja i simbola pomalo su zaboravljeni. Zbog svoje mistične aure, Uskrs je manje podložan komercijalizaciji od Božića, koji se iz vjerskog gotovo pretvorio u blagdan komercijalizma. Uskrsni zec ne nosi skupocjene poklone, već jaja. Iako se običaji rijetko kad propituju i većina ih uči kroz obiteljske navade, zanimljivo je otkriti koja je veza Uskrsa, zeca i bojanja pisanica u različitim kulturama.
Značenja različitih običaja uskrsne nedjelje s vremenom su pala u zaborav. Njihovo podrijetlo je istodobno pogansko i kršćansko. Najjednostavnije ih se može opisati kao pozdravljanje proljeća i slavljenje buđenja prirode.
Najpoznatiji simbol Uskrsa jest uskrsni zec koji u različitim oblicima i varijacijama uveseljava djecu diljem svijeta. Zanimljivo, zec je zapravo duh proljeća. Zečevi su oduvijek bili poznati po velikom broju potomstva te su tako postali simbol plodnosti. Tako je započela tradicija Uskršnje potrage za jajima (Easter Egg Hunt), jer su djeca vjerovala kako zečevi liježu jaja u travi. Stari Rimljani su vjerovali kako sav život potječe iz jaja. Kršćani drže kako su jaja sjeme života te su stoga simbol uskrsnuća Isusa Krista. No, zašto bojimo jaja i uređujemo ih još uvijek nije jasno. U drevnom Egiptu, Grčkoj, Rimu i Perziji jaja su se bojila za vrijeme proljetnih festivala. U srednjovjekovnoj Europi, prekrasna ukrašena jaja davala su se kao poklon.
U Njemačkoj i Engleskoj, djeca rolaju jaja niz brdo na uskrsno jutro, a ta se igra povezuje s pomicanjem stijene s Isusova groba. Britanski doseljenici doveli su ovaj običaj sa sobom i u „Novi svijet“.
U različitim zemljama svijeta običaji su ukorijenjeni u specifične kulturološko društvene koncepte. Tako primjerice u Australiji ne postoji koncept uskrsnog zeca, već jaja donosi uskrsni Bilby. Australski Bilby je ugrožena životinja, a zec nije jako popularan jer mu se pripisuje uništavanje proljetnih usjeva. U njemačkom gradu Sealfeld-u ustaljena je tradicija kićenja stabla s obojenim pisanicama koje označavaju ponovno rađanje i obnavljanje životnog ciklusa. Grci, pak, boje uskrsne pisanice u isključivo jednu boju-crvenu. Crvena označava Isusovu krv, a jaja se najčešće umeću u uskrsne pogače.
Od hrvatskih uskrsnih običaja, izdvajamo „picanje jaja“ u Mošćenicama. Nakon mise na Uskrs pa sve do uskršnjeg ručka traje natjecanje u Gradskoj loži u picanju jaja. Poanta je u tome da se novčićem (1 euro) u pet pokušaja, s udaljenosti od2,8 metra gađa jaje. Jaje se mora ne samo pogoditi nego se novčić mora i zabosti u jaje. Ovaj gotovo zaboravljen običaj ljudi ovoga kraja prije desetak godina ipak je sačuvan od zaborava i danas postaje svojevrsni brend Mošćenica.
Koje god običaje i navike imate u svojoj obitelji, najvažnije je da Uskrs provedete u dobrom raspoloženju uz svoje najmilije
Maša Delić
