Većini građana smiješno je kada pročitaju kako su javni službenici, po mogućnosti političari, uhvaćeni u gledanju pornografije na radnim mjestima. Tako je nedavno u Velikoj Britaniji nakon usvajanja Zakona o slobodi informacija objavljeno kako su računala britanskog parlamenta zatražila pristup erotskim stranicama 250 000 puta u godini dana.
Stranice za odrasle su vrlo često na udaru virusa i hakerskih napada, što ih čini idealnom platformom za pokupit nešto “maliciozno” na kompjuter. U tom slučaju malo je kome smiješno.
A da bi stvarno svima moglo prisjesti smijeh, govori istup jednog američkog programera, prema kojem bi hakeri mogli uskoro razviti software s kojim će izlistavati povijest posjećivanja stranica za odrasle bilo kojeg korisnika interneta. Jednostavno, ukoliko se dokopaju e-maila kojim se prijavljujete na stranice, mogli bi izlistati sve što ste na njima pogledali. U opasnosti su i oni koji misle da su skriveni iza “incognito” načina rada – naime, tada isto iza posjeta ostaju “tragovi”.
Dok će jedni reći kako ih za tako što nije briga, jer se tih posjeta ne srame, drugi ipak žele zaštititi svoju privatnost i svakako im nije svejedno što postoji mogućnost da se tako što javno objavi uz njihovo ime. Pitanje privatnosti i krađe podataka nisu uzalud proteklih godina u središtu pažnje internet zajednice i brojnih informatičkih stručnjaka koji zagovaraju bolje, naprednije mjere zaštite.
