TRE terapeut Dane Cvijanović o izvoru frustracija: Zašto su posebno tijekom blagdana izraženi stres, nervoza i depresija i kako ih pobijediti?

„Vjerujem da smo frustrirani tokom čitave godine, a da to u vrijeme blagdana doseže svoj vrhunac“, tvrdi Cvijanović

805

TRE terapeut, loyalty član Virtualnog ženskog poduzetničkog centra i vlasnik obrta Vetriver iz Zagreba, Dane Cvijanović, osvrnuo se na blagdane iza nas i sve ono što nas je još jednom nezaobilazno učinilo nervoznima, depresivnima ili nam nametnulo velike količine stresa u odnosu na ostala razdoblja godine. Evo gdje Cvijanović uočava glavne izvore prosinačkih frustracija, ali i frustracija i stresa u našem svakodnevnom životu općenito.

Vjerujem da je sreća naše prirodno stanje i da ništa ne trebamo raditi da bi postali sretni, već da trebamo tražiti na koje sve načine se činimo nesretnima/isfrustriranima. Ovakav način gledanja na svijet nas vadi s mjesta žrtve i stavlja na mjesto moći. Ako sami sebi podmećemo klipove i na neki (najčešće nesvjestan) način doprinosimo svojoj frustraciji, onda postoji i način da to i promijenimo. Prvi korak je uvijek osvještavanje. Ono što uvijek možemo pronaći ako zastanemo i pogledamo u sebe su naša očekivanja. Očekujemo od sebe da trčimo po shopping centru i nađemo najbolje darove za svoje najbliže (ne pitamo se želimo li to stvarno, treba li nam to i treba li to njima). Možda očekujemo i sami savršen poklon pa ga ne dobijemo. Možda očekujemo da hrana i kolači budu savršeni… očekujemo da pijani susjed ne baca petarde u naše dvorište, da se stric ne napije, a najbolja prijateljica ne posvađa sa svojim mužem…- uočava terapeut i poduzetnik Dane Cvijanović.

I tako zbog naših velikih očekivanja i nesrazmjera želja i mogućnosti, naročito u vrijeme božićnih blagdana, javljaju se velike frustracije. Frustracije se javljaju kako odraslih tako i djece, jer iako se smatra da bi božićni blagdani za djecu trebali biti sretni, teško će se to i dogoditi uz – frustrirane roditelje.

Vjerujem da smo frustrirani tokom čitave godine, a da to u vrijeme blagdana doseže svoj vrhunac. Neki zajednički nazivnik bi bio da ne živimo u skladu s vlastitom prirodom. “Živimo” diktate društva, davno nametnute stavove roditeljskog doma, a ne zastanemo i ne upitamo se treba li nam to. Ne poznajemo svoju istinsku prirodu. Znamo što „trebamo”, što nam se isplati, što je prihvatljivo, ali ne i ono što doista jesmo i što želimo. Živeći na taj način sreća i ispunjenje su nam nedohvatljivi. Frustracija je zajamčena – upozorava terapeut Cvijanović.

Cvijanović ističe kako izvorište naših frustracija uvelike leži i u usmjerenosti naših života prema materijalnom dobru, kao i svenazočnom – konzumerizmu.

Ne poznavajući sebe ne poznajemo niti vlastitu vrijednost i moguće da taj osjećaj nevrijednosti pokušavamo kompenzirati skupim poklonima ili pokušavamo prikazati koliko smo moćni time koliko imamo, možda i kupujemo ljubav…U vremenu smo i kada smo izrazito okrenuti pokazivanju na sve strane, kao da je iznimno „orbi et urbi” pokazati koliko imamo. Zašto nam se to događa, gdje smo izgubili skromnosti i užitak u malim stvarima? I na ovo sam djelomično odgovorio u prošlom pitanju. Ako nije veliko, skupo, pompozno, impresivno, nije ništa. Velika potreba za viđenošću i priznanjem koje fali tako velikom broju nas pa opet to pokušavamo kompenzirati. A i kako pokazati „bezvezan” poklon na facebooku, to nam neće donijeti previše lajkova – „dijagnosticira“ poduzetnik i vlasnik obrta Vetriver.

Cvijanović naglašava kako je svjestan da niti jedan blagdan jednostavno ne može proći za većinu građana Hrvatske bez frustracije, razočaranja i “negativnih” emocija, a kad su već negativne emocije neizostavan dio blagdana, ali i naše svakodnevnice, Cvijanović savjetuje kako se i nositi sa istima.

Staviti neko očekivanje pred sebe je garancija za upravo ono što želimo izbjeći. Dakle, nije pitanje hoćemo li biti frustrirani, razočarani i “negativni”, već je pitanje kako postajemo takvi i ostajemo li u tome, ili smo voljni odustati od toga. Jesmo li voljni biti bliski, otvoreni, ranjivi, iskreni i autentični s ljudima? Jesmo li voljni reći žao mi je, vidim te i čujem te? Jesmo li voljni reći što nam nije ok na nježan način? Jesmo li voljni ostati otvoreni i kad nas ne vide, povrijede, kupe “krivi” poklon, ili odlazimo u zamjeranje, dramu, okrivljavanje, napad, frustraciju? Izbor je naš.

Da bi zadržali stanje mira, ljubavi i sreće u našem svakodnevnom životu, Cvijanović navodi kako moramo prije svega osvijestiti na koje načine blokiramo svoje prirodno stanje i zapitati se što nam je potrebno da izađemo iz toga.

Mogu li usporiti i pronaći strpljenje za sebe i druge? Pitanje je koje si u stresnim situacijama i situacijama kada stvari izmiču kontroli trebamo postaviti –  zaključuje Dane Cvijanović.