“Zgrožena slikama koje gledam na društvenim mrežama, naprosto osjećam da moram reagirati za sve djevojčice koje eto gledaju tu i tamo moj profil.
Prije nekoliko godina bila sam u srednjoj školi. Opća gimnazija. U razredu je naprosto sramotno bilo dobiti nižu ocjenu. Borili smo se kao lavice i lavovi tko će biti bolji. I tko će više novog ZNANJA i INFORMACIJA usvojiti!. Nismo baš imali vremena za izlaske i dotjerivanja. Ispiti su se znali zaredati cijeli tjedan. Iz današnjeg pogleda svjesna sam koliko su neki profesori znali biti strogi prema nama. I danas sam im zahvalna na tome. Trebalo je sjesti i učiti satima. Moj razred je dugo godina imao najbolji prosjek u školi. Svatko od nas je bio najbolji u nečemu. Osvajali smo natjecanja. Većina kolega je danas uspješno završila svoje fakultete a neki još uvijek završavaju. Paralelno sa gimnazijom išao je kućni odgoj i Govornička škola.
Djevojčice moje drage, žudite da budete što bolje kao individue.
Pazite koja glazba je baš vaš izbor, koji film gledate, što lajkate, osvještavajte sebe i svoju socijalnu inteligenciju. I puno čitajte, učite, budite što bolje u školi.
Učite kako se ponašati ovisno o situaciji, vremenu, prostoru i društvu u kojem se nalazite. Budite i rokerice i šminkerice ali nemojte zaboraviti biti male dame.
Kvantitet nemojte da vas zamara nego kvalitet. (količina ne, nego kakvoća).
Što znači pozdrav, zdravica, kako sjediti, kako jesti, kako govoriti i gdje i kada i kolikom glasnoćom, naravno što bliže standardu, kako se rukovati, kako se ponašati na ulici, restoranu, muzeju, kazalištu, klubu, gostionici, doma. Kako se odijevati ovisno o situaciji, vremenu i prostoru… Za sve to postoje pravila. (Govornička škola ♥) Ne kažem da sam ih ja sve do kraja usvojila, ali trudim se.
I dan danas me majka zna kritizirati i reći kako nisam pružila ruku starijoj susjedi i pitala je treba li pomoć…
Važno je stremiti ka lijepom i dobrom jer ste onda baš takvi.
Lijepi.”
