Stogodišnja kinematografija
“Prvi put se Festival venecuelanskog filma predstavlja u Parizu. Rezultat dugogodišnjeg kolektivnog djelovanja prihvaćen je s mnog poleta u obje zemlje, prije mogućeg predstavljanja na području cijele jugoistočne Europe. Festival najprije pokazuje kreativnost kinematografije, koja je upravo proslavila 118. rođendan. Nastojimo pokazati našu povijest, društveni život, kako gradski tako i seoski. Učinili smo da naša sedma umjetnost za nedjelju dana posjete Parizu, gradu u kojem svake srijede publika ima na raspolaganju 300 novih filmova, zablista u svom sjaju i pokaže svoj nepobitni kvalitet i raznolikost. Naši redatelji su dobijali nagrade i priznanja u svim dijelovima svijeta, na različitim jako uglednim smotrama i festivalima” – istakla je odvjetnica za kulturu venecuelanskog veleposlanstva u Parizu, nekadašnja glumica Ilsen Castillo.
Kao potvrdu svih navoda predstavila je dugometražni igrani film “Azul y no tan rosa” čiji je redatelj Miguel Ferrari došao u Francusku nakon što mu je uručeno “Priznanje Goya” za najbolji hispano-američki film i još 17 drugih nagrada koje je dobio na četiri strane svijeta.
Film kao sredstvo društvene kritike
Manifestacija je promovirala uspon i nadarenost venecuelanskog filma u pariškoj Latinskoj četvrti, pokazala je da se radi o nadahnutoj i bogatoj kinematografiji, još uvijek nepoznatoj na Starom kontinentu. Sa direktnom pomoći i podrškom vlade prošle godine je Venezuela producirala 40 filmova. Dvije godine ranije samo su dva projekta ostvarena, sudeći po riječima gospođe Castillo.
Istina, pojedini cineasti kao Diego Velasco, autor začuđujućeg ostvarenja “La Hora Cero”, koje je imalo ogromnu prođu i slavu u zatamnjenim dvoranama cijelog Novog svijeta, upotrebljavaju kodove da bi objavili i izrekli negativnu društvenu politiku zemlje, nepromijenjenu od početka devedesetih godina prošlog stoljeća. Zahvaljujući njemu, suvremeni Zorroi: gangsteri, ubojice, dealeri su postali jedini branitelji siromašnih i nemoćnih.
Među predstavljenim produkcijama su “El Rumor de las piedras”, djelo Alejandroa Bellame, “Brecha en el solo” dvojca Luis i Andres Rodriguez, “Diario de Bucaramanga” čiji je autor Carlos Fung doživio ovacije. Slijedili su filmovi “Havana Eva” prve od dvije redateljice odabrane za pariško predstavljanje, Fine Torress. Nagrađivani cineast Atahulpa Lichy je predstavio predivnu legendu “El Misterio de las lagunas”, Rafael Velasquez Stanbury, koji je dobio nagrade u Vancouveru, Biarritzu ili Genevi, došao je u Pariz s ostvarenjem “Priznanje”. Alberto Angelo Mendoza je prikazao svoj film “Dudamel”, a Alejandro Garcia Wiedmann zanimljivo djelo pod nazivom “Patas Arriba”. Diego Risquez je predstavio fikciju “Reveron”. Magerita Cadenas, Venecuelanka nastanjena u Parizu, promovirala je osobno, dugometražno ostvarenje “Cenzas Eternas”. Publika je dugo pljeskala Hermanu Jabesu i njegovom filmu “Piedra, Papel o Tijera” koji je predstavio istinitu priču o otmici malog dječaka.
Ni jedno ostvarenje još uvijek nema francuskog distributera.
Džana Mujadžić
