Stižemo u Đurđevac nakon niza putešestvija, moja kolegica Lidija i ja, već u sumrak i oduševljene prekrasno osvijetljenim središtem tog grada, ljubaznim ljudima koji nas okružuju, zaboravljamo putovanje koje je trajalo dvostruko duže nego što je trebalo. Zaključujemo da na putu od metropole do Đurđevca nedostaju adekvatni putokazi, ali i da je prometna povezanost manjkava. Ipak stigle smo na vrijeme da taj vikend (od 18. do 20. listopada) provedemo uz FraMaFu festival koji je svoje deseto, jubilarno izdanje organizirao upravo u tom gradu u podravskoj nizini.
Smješten između sjevernih obronaka Bilogore i rijeke Drave Đurđevac je poznat i kao Hrvatska sahara zbog pijesaka (đurđevački peski), a njegov je Stari Grad nastao usred močvare na uzvišenom pješčanom humku.
Upravo je utvrda Stari Grad bila glavno mjesto događanja FraMaFu festivala, festivala reportera i reportaža, koji je i ove godine zahvaljujući glavnom pokretaču ove manifestacije Goranu Gazdeku, okupio veliki broj novinara iz Hrvatske i regije. Franjo Martin Fuis putopisac, pustolov, novinar, istraživač misao je vodilja ovog festivala pa je tako predstavljena zbirka njegovih pjesama, a književnica Božica Jelušič posvetila mu je stihove svoje pjesme. Osim što smo uživali u stihovima, slušali o promocijama knjiga (Veljko Krulčić predstavio je monografiju „Maurović: od Mula do Mula”, a Božica Brkan „Umjesto kave“) gledali izložbe fotografija Rock&Rat Zorana Jočimovića te „Veliki požar u Osijeku“ Gojka Mitića i Bruna Jobsta. Otkrivali smo enogastro užitke ovog kraja posjećivali poznate OPG-ove plovili Dravom, ali i doživjeli pravu reprizu predstave posvećene obrani Đurđevca od napada Turaka kada im je u tome pomoglo lukavstvo s ispaljenim pijetlom. Udruga Sveti Juraj dočarala nam je legendu o picokima uz stvarni pucanj iz malog topa od kojeg smo gotovo oglušili! Pijetao(picok) je zato zaštitni znak Đurđevca, a u Hotelu Picok bili smo smješteni i uživali izuzetnu ljubaznost osoblja.
Nađete li se u Đurđevcu svakako posjetite i vinariju Jušta i kušajte „Vina z peskov“ uz tradicionalna jela tog kraja. Ma bilo je tu i deva kao u Sahari jer zološki vrt nosi naziv Hrvatska sahara i kojekakvih starih običaja, ali i ozbiljnih razgovora poput onih o utjecaju umjetne inteligencije na novinare i novinarstvo.
Za kraj kao kruna ovih događanja nenajavljeno nas je pogodila izložba slavnog MIRO-a u kojoj smo iskreno uživali i koja je bez puno pompe, čini mi se, postavljena u muzeju tvrđave Stari Grad.
Nije ni ove godine izostala milenijska fotografija koju je snimio Šime Strikoman, koja je još jedanput pokazala stvaralačko umijeće ovog autora.
Opraštamo se od Đurđevca uz fiš paprikaš koji su nam pripremili na Etno imanju Karlovčan uz Dravu. Rijeka Drava s pravom je prozvana jednom od najljepših i najočuvanijih velikih rijeka Europe. UNESCO ju je proglasio dijelom Prekograničnog rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav.
Tekst i foto: Silva Celebrini
