Kako stvari stoje, nakon nepune dvije godine gotovo je s regionalnim izdanjem glazbenog časopisa Rolling Stone. U dopisu koji kola medijima, a koji je izdavač S3 mediji odnosno dojučerašnji vlasnik licence Toni Moškov poslao poslovnim partnerima, od 1. listopada nema više licence te magazin shodno tome više neće izlaziti na prostoru ex-Yu, kao što neće biti aktivni web stranica i profili na društvenim mrežama. Web doduše već koji dan preusmjerava na stranice američkog izvornika.
Tek dan-dva prije toga, izašlo je na vidjelo nezadovoljstvo Mirele Priselac Remi (Elemental) zbog neisplaćenih honorara i očito ne baš dobrim odnosom spram (barem nekih) suradnika u redakciji, mnogima od kojih je vlasnik ostao dužan novce. Barata se iznosom od nekoliko stotina tisuća kuna, mada odgovorna strana govori o manjem iznosu. Sam iznos i nije toliko bitan, koliko odnos prema ljudima. isto tako, spomenuti dopis nagovještava kako će se morati preispitati budućnost izlaženja drugih licencnih izdanja u portfoliju, što vjerojatno znači gašenje i ostalih časopisa, Top Gear i Women’s Health. što će biti s novcima suradnika i pretplatnika u ovom trenutku nije poznato.
Postoji nada će netko prepoznati potencijal Rolling Stonea, pa preuzeti izdavanje u dogledno vrijeme, što svakako ne bi bilo loše. Neće valjda Rolling Stone biti zadnji pokušaj izdavanja glazbenog časopisa – a bilo ih je dosta, neki su trajali par desetaka brojeva, neki samo broj ili dva: Heroina Nova, Nomad, Kooks, Feral Music, neki više specijalizirani poput Techno.hr-a… Svi su redom poklekli, unatoč ok tekstovima, negdje više, negdje manje pristupačnim cijenama i naizgled interesu ciljane publike.
Gdje je onda problem?
Problem je prije svega trenutna gospodarska situacija i okruženje u kojem funkcioniraju izdavači. Problem su možda neke pogrešne poslovne odluke. Problem je vjerojatno i publika, koja se samo čini zainteresirana, a zapravo je navikla sve dobijati besplatno. Pitajte bendove koji su nakon duge demo faze konačno snimili album i odlučili ga prodavati, a ulaze na koncerte naplaćivati. tako nekako je i sa tekstovima, vlada uvjeenje da je sve dostupno na internetu, mada je pitanje koliko ljudi ni tamo čitaju. A kada se konačno i odluče uzeti u ruke nešto papirnato, opet kreću problemi, jer papirnato štivo ne može biti uskoro orijentirano, već cilja što šire. A pop kultura je itekako širok pojam. Tako se i na naslovnici ne može pojaviti netko tko skupi jedva 50-100 ljudi na koncertu, nego se tamo pored poznatih pop / rock grupa i pojedinaca nađe i jedan Goran Bregović, a intervjuira čak i jedan Huljić i svojim stavoima tjera ako ne na razmišljanje, onda barem provokaciju. Zašto ne? Problem mogu biti i neka autorska pera, koja svojim pisanjem mogu odbiti određeni broj ljudi, ali najgore što se može napraviti jest trošiti papir da bi se bilo pamflet objava lokalnih promotera i izdavača, za to ima dovoljno glazbenih online portala i blogova, ako se nekome to čita.
Ono najzanimljivije, ne samo kod ovog, nego i brda sličnih projekata je činjenica koliko je ljudi jedva dočekalo zapaliti svijeću. Ima ta određena fanatičnost, jednaka onoj u zapjenjenim raspravama po internet forumima, da nekome propadne ono što nastoji izgurati pošto poto, makar se radilo o nečemu građenom iz suludog entuzijazma. Čak i oni
koji su cijelo vrijeme indiferentni, po propasti postaju generali nakon bitke, heh, znali su oni da to ne ide. Ali, iza svakog uspjeha nalazi se dosta propusta i padova, pa valjda će i nama ovdje svanuti neki glazbeni časopis koji će trajati, usprkos svima i svemu.
B.Ž.
