21. stoljeće vrlo je specifično, moglo bi se reći da su problemi koji se javljaju u ovom razdoblju potpuno drukčiji nego li u prošlosti. Razlog takvom stanju promjena je načina življenja te samim time promjena sustava vrijednosti kojim težimo. Upravo zbog takvih promjena moglo bi se reći kako je počela vladati epidemija 21. stoljeća, koje se svi pribojavamo.
Riječ je o fenomenu samoće, koji poput najopasnije bombe razara društvo. Nekoliko stotina istraživanja iz psihologije u zadnjih je godinu dana došlo do istih zaključaka – ljudi koji nisu integrirani u društveni život, odnosno koji su često sami, imaju oko 50 posto veće šanse za preranu smrt.
Ovako veliki postotak umiranja od samoće zapravo ruši pretilost s vrha smrtonosnih čimbenika. Ukoliko imate problema s viškom kilograma, zdravstveno ste ugroženiji od posljedica umiranja za otprilike 30 posto.
Stručnjaci su istraživali razvoj samoće u nekolicinu država te su došli su do zanimljivih zaključaka. Osjećaj pripadnosti nekoj društvenoj zajednici razvija se od malih nogu. U svijetu u kojem svako dijete uči da se igranjem samo u sobi također može zabaviti, zapravo uči potisnuti želju za društvom, koja u kasnijim fazama života posljedično negativno utječe na njegovo zdravlje.
Ljudi koji su usamljeniji, normalne životne tegobe doživljavaju puno izraženije od ostalih. Osjećaj samoće pogađa usamljene mentalno, ali i fizički. Gotovo je ista vjerojatnost da ćete puno snažnije osjećati loš dan na poslu, ali i da ćete prije dobiti neku bolest, počevši od najjednostavnije prehlade. U SAD-u usamljenost dokazano raste, a izuzetak nije ni Europa. Probleme s kojima se sada susreće SAD, možemo očekivati za
Problem samoće još nije zaprimio velik obim u Europi, ali to ne znači da se za njega ne bismo trebali pripremiti. Društva bi se trebala usredotočiti na istraživanje samoće i traženje izlaza kroz razvoj društvenih sposobnosti u obveznim obrazovnim ustanovama već od najranijeg doba, vrtića i škole.
Komentari