Školovanje kod kuće – Da ili ne?

    14

    U Hrvatskoj nažalost, sustav obrazovanja kod kuće nije reguliran zakonom. Nastava u obiteljskom domu moguća je isključivo u izvanrednim situacijama kao što su kronične bolesti. Istraživanje EduCentra pokazalo je kako su ispitanici koji imaju djecu protivnici obrazovanja kod kuće, dok su osobe bez djece otvorenije po tom pitanju i zagovaraju takav sustav.

    Kao glavne prednosti obrazovanja kod kuće ispitanici su naveli naglasak na željena područja obrazovanja i izostanak nepotrebnog gradiva te prilagođavanje specifičnostima djeteta, dok su kao mane istaknute nedostatak socijalizacije s vršnjacima i činjenica da neki roditelji nisu dovoljno školovani da bi mogli podučavati djecu. Gotovo svaka treća osoba smatra kako je sustav obrazovanja loš i kako bi djeca dobila bolje znanje kod kuće.

    Glas Istre prenosi priču Mileta Cvijanovića Cileta iz Pule koji je svoju djecu školovao kod kuće. Cvijanović je za Glas Istre kazao: „S obzirom na to da su mi supruga i djeca državljani Italije, prvih nekoliko godina djeca su nam tamo pohađala školu. Moram priznati da smo s vremenom shvatili da je njihov sustav homeschoolinga jedan od najsavršenijih u svijetu i jako nam se dopao, djeci pogotovo. Talijanski zakoni o obrazovanju su nevjerojatni, toliko usavršeni da je čak i Australija, koja ima jako puno djece na školovanju kod kuće, preuzela jedan dio tog sustava. Sve je to započelo davnih godina zato što Talijani imaju jako puno volontera i misionara u državama Trećeg svijeta koji su željeli da se njihova djeca obrazuju po talijanskom sistemu i na talijanskom jeziku, da ne moraju nužno ići u engleske škole, i zato su s vremenom svi ti zakoni razrađeni do najsitnijih detalja. Ako vam se u Italiji djeca školuju od kuće, svake godine ćete dobiti svojevrsni nastavni plan od ministarstva koji morate ispuniti. Oni od djeteta zahtijevaju što točno mora naučiti u svakom razredu, a način na koji će dijete to naučiti nije im bitan. Uopće nisi vezan ni za kakvu literaturu, slobodan si u izboru načina i knjiga pomoću kojih ćeš naučiti gradivo, a onda na kraju godine dolaziš na ispite. Ali to je veliki rad, iskreno. Kod nas je, na primjer, to funkcioniralo savršeno, jer se moja supruga dosta angažirala na tome, a za matematiku smo im ipak plaćali instrukcije.“

    Ipak Cvijanović ističe kako za školovanje kod kuće treba imati puno vremena, truda i volje i kako bi Hrvatska trebala dopustiti školovanje kod kuće: „Činjenica je da je homeschooling jako velik posao u koji treba uložiti dosta truda. Nije to đabalebarenje kao što neki misle, ali je njegova prednost što si djeca i roditelji sami mogu organizirati vrijeme za učenje i odabrati načine učenja koje smatraju najboljima. Na primjer, naša su djeca u Italiji dosta radila različite projekte kroz koje su učila primjerice o povijesti, i to je od njih iziskivalo dosta samostalnog istraživanja, ali i kreativnosti. Pokazalo se da upravo tako djeca najviše nauče. Na primjer, moja je kćerka prvi put u životu krenula na nastavu u školu ovdje u Puli u 5. razredu i bilo joj je jako teško prve godine jer se morala prilagoditi na jedan sasvim drugačiji način predavanja i učenja. Oni bi se i sada vrlo rado vratili na homeschooling samo zbog toga, a i pokazalo se da nisu nimalo zaostali u znanju za svojim vršnjacima, upravo suprotno. Razlog je taj što su oni, tijekom školovanja u Italiji, imali različite teme koje su sami obrađivali. Na primjer, ako su morali raditi Mozarta, radili su svoju knjigu o njemu, a istraživali su ga na razne načine. E sad, to se ne odnosi samo na njega kao vrhunskog skladatelja, nego i na zemlju u kojoj se rodio i živio, pa ako je možda imao neku bolest, ujedno se i to istraživalo, i tako su naučili nešto i o ljudskom tijelu… Dakle, jedna tema se obrađuje zaista multidisciplinarno, i to je djeci uvijek bilo dosta interesantno, a naučili su neke činjenice za cijeli život.“

    Za Glas Istre riječka profesorica Edita Umihanić kazala je kako sustav obrazovanja u Hrvatskoj nije nikako prilagođen naprednijoj djeci: „Jasno mi je da se mnogi roditelji uglavnom ne stignu ili ne žele baviti svojom djecom i da im je najlakše dati ih u školu. Ali svi oko sebe imamo primjere djece koja se nisu baš najbolje snalazila ili im je bilo dosadno na nastavi. Ima ih u svakoj generaciji i imat ćemo jako puno neiskorištenih potencijala koji će se u sustavu naprosto uništiti sve dok se taj sustav ne promijeni ili dok se ne dozvoli homeschooling. U našoj državi svi se vesele pametnom i naprednom djetetu koje već s tri, četiri godine nauči čitati, pisati i računati, i svi ga hvale. Ali svejedno i dalje dozvoljavaju da se takva djeca dosađuju u školi na nastavi, pa ponekad čak i prva tri razreda. Jer su prisiljeni u školi raditi isto ono što i druga djeca koja su tek sa 7 godina prvi put uzela olovku u ruke i povukla prvu crtu i krug. Nažalost, takva će djeca i kasnije imati problema jer će vjerojatno razmišljati o nekim stvarima na malo drugačiji način, odnosno teško će s uklapati. Ako roditelji imaju obrazovanje i smatraju da su sposobni kod kuće podučavati svoje dijete, ne vidim razlog zašto i RH to ne bi zakonom dozvolila, uz uvjet, na primjer, da dijete na kraju svake školske godine mora polagati ispite i savladati određeno gradivo. Em će to biti korisno i za dijete i za društvo u budućnosti, em na taj način država ima nešto manji trošak u školstvu. Ako se ne varam, zakon o homeschoolingu je trebao biti donijet još prije 10, 15 godina, ali nije. I dan danas, kad pitate škole za tu mogućnost, gledaju vas kao da ste pripadnik neke sekte ili da se maltene smatrate elitom, i kažu vam da takvo što ne dolazi u obzir. I onda za mnogu djecu počinje mučenje.“

    Izvor: Glas Istre

    Komentari