Međunarodni tim predvođen profesorom Ivanom Đikićem objavio je u prestižnom časopisu Science revolucionarno otkriće. Razotkrili su kako greška u mehanizmu popravka naše DNA pokreće kroničnu upalu koja uništava tijelo iznutra, dovodi do prerane starosti i agresivnih tumora jetre.
Znanstveni svijet ponovno gleda prema Hrvatskoj. U jednom od najutjecajnijih svjetskih časopisa, Science, objavljen je rad koji razotkriva temeljnu molekularnu vezu između oštećenja gena, imunološkog sustava te razvoja nekih od najtežih bolesti današnjice. Istraživanje, koje je vodio laboratorij prof. Ivana Đikića sa Sveučilišta Goethe u Frankfurtu, otkrilo je zašto djeca s rijetkim Ruijs-Aalfsovim sindromom stare već u tinejdžerskim godinama i razvijaju smrtonosni rak jetre. Odgovor se krije u fatalnoj pogrešci imunološkog sustava koji vlastito tijelo prepoznaje kao neprijatelja.
Misterij genetskog kvara
U središtu priče nalazi se enzim SPRTN, ključni “čistač” našeg genoma. Njegov je zadatak uklanjati opasne “čvorove” u kojima se proteini čvrsto vežu za DNA, ometajući tako normalan rad stanice. Kod osoba s Ruijs-Aalfsovim sindromom, gen za SPRTN je mutiran i ne radi ispravno. Zbog toga se ovi opasni čvorovi nakupljaju, a dijelovi oštećene DNA doslovno ispadaju iz jezgre u ostatak stanice, citoplazmu. I tu počinje drama. Imunološki sustav te fragmente vlastite DNA pogrešno identificira kao uljeza, najčešće kao virusnu infekciju.
Ta pogrešna uzbuna aktivira snažan obrambeni mehanizam poznat kao signalni put cGAS-STING, koji pokreće silovitu i, što je najgore, trajnu upalu. Budući da se ovaj proces odvija od samog početka embrionalnog razvoja, upala tinja u tijelu godinama, sustavno uništavajući tkiva i organe. Posljedice su katastrofalne: djeca pokazuju znakove starosti već u ranoj dobi, poput sijede kose, mrene i problema sa zglobovima, a rizik od razvoja agresivnog raka jetre, hepatocelularnog karcinoma, postaje iznimno visok.
“Nepopravljena oštećenja DNA nisu samo genetski problem. Ona djeluju kao snažan okidač kronične upale koja može temeljito narušiti zdravlje cijelog organizma i znatno skratiti životni vijek”, pojasnio je prof. Đikić, ističući da su ovim radom pronašli kariku koja je nedostajala u razumijevanju bolesti.
Splitski početak i sjajan hrvatski tim
Ovaj svjetski uspjeh plod je dugogodišnje suradnje i velikog doprinosa hrvatskih znanstvenika. Projekt je započeo još 2016. godine u Splitu, u laboratoriju prof. Janoša Terzića na Medicinskom fakultetu. Upravo ondje je razvijen ključni model miša s istim mutacijama u genu SPRTN kakve imaju oboljeli ljudi, što je omogućilo detaljno proučavanje bolesti.
“Takvi modeli omogućuju proučavanje načina nastanka bolesti, što najčešće nije moguće postići na druge načine. Kad se otkrije kako nastaje bolest, onda se može pokušati intervenirati u njen put razvoja”, izjavio je prof. Terzić. Uz profesore Đikića i Terzića, u istraživanju je sudjelovalo još pet hrvatskih znanstvenika: Mateo Glumac, Marija Bošković, Koraljka Husnjak, Petra Beli te dr. Ines Tomašković, prva autorica rada.
Profesor Đikić posebno je istaknuo doprinos mlade liječnice i znanstvenice dr. Tomašković, koja je u Frankfurtu provela ključne eksperimente. “Ines je iznimno talentirana i hrabra znanstvenica koja je prije sedam godina započela ovaj zahtjevan projekt. Doktorirala je prošle godine i već sada stoji iza otkrića s potencijalno velikim utjecajem na razumijevanje starenja i razvoj tumora”, naglasio je Đikić.
Put prema novim terapijama
Iako se radi o rijetkom sindromu, ovo otkriće otvara vrata potpuno novim strategijama liječenja koje bi se mogle primijeniti i na puno širi spektar bolesti. Umjesto da se cilja sam genetski kvar, što je uz pomoć tehnologija poput CRISPR-a dugoročan, ali i vrlo složen cilj, znanstvenici sada vide realniju mogućnost. Terapija bi se mogla usmjeriti na posljedicu, odnosno na blokiranje kronične upale.
Moduliranjem signalnog puta cGAS-STING moglo bi se “utišati” pogrešnu reakciju imunološkog sustava i tako usporiti napredovanje bolesti i razvoj tumora. Ovaj mehanizam, u kojem oštećenje gena izaziva upalu koja zatim potiče rak i starenje, univerzalan je biološki princip. Stoga saznanja iz ovog istraživanja mogu imati dalekosežne posljedice za razumijevanje i liječenje uobičajenih oblika raka te procesa starenja kod opće populacije.
Ovaj rad još je jedan dokaz kako temeljna znanost, proučavanjem rijetkih bolesti, često dovodi do epohalnih otkrića koja mijenjaju medicinu i daju novu nadu pacijentima diljem svijeta. Hrvatska znanost ponovno je pokazala da pripada samom svjetskom vrhu.
