U petom kolu prvenstva Hrvatske, vaterpolisti Primorja EB pružili su herojski otpor favoriziranom Jadranu u Splitu, no sportska sreća okrenula im je leđa u samom finišu susreta. Iako su se Riječani vratili iz velikog minusa i držali prvaka na konopcima, pogodak četiri sekunde prije kraja presudio je pobjednika.
Kada se govori o vaterpolu u Hrvatskoj, gostovanje u Splitu protiv aktualnog prvaka i momčadi prepune reprezentativaca, Jadrana, obično se smatra jednim od najtežih ispita sezone. No, utakmica odigrana 22. studenog 2025. godine na bazenu u Poljudu pokazala je da Primorje EB više nije samo momčad koja dolazi skupiti iskustvo, već sastav koji se može ravnopravno nositi s europskim gigantima. Iako je semafor na kraju pokazivao 14:13 za domaćina, stvarni pobjednici u očima riječke sportske javnosti su mladići s Kantride koji su pokazali neviđeni karakter, borbenost i kvalitetu koja nadilazi trenutno stanje na ljestvici. Bio je to susret koji je ponudio sve ono najljepše što vaterpolo može pružiti – preokrete, taktička nadmudrivanja, fizičku borbu i triler završnicu koja, nažalost, ovoga puta nije otišla na stranu “Primorjaša”.
Odlično otvaranje i demonstracija riječkog inata
Najavljujući ovaj susret, mnogi su analitičari bili oprezni, ističući kako je Jadran apsolutni favorit, no ostavili su prostor za iznenađenje znajući da je Primorje “nagazna mina” za svakog tko se opusti. Trener Jadrana, Jure Marelja, odlučio je za ovaj susret odmoriti neke od svojih ključnih igrača, Zvonimira Butića i Antonija Duževića, vjerojatno računajući da će i s rotiranim sastavom lako izaći na kraj s gostima iz Rijeke. Ta se procjena pokazala kao dvosjekli mač već u prvim minutama susreta. Riječani su u bazen uskočili bez ikakvog respekta prema titulama i imenima na protivničkim kapicama. Agresivnom obranom i brzim tranzicijama šokirali su domaćina, povevši s 2:0, a ubrzo i 3:1.
Taj početni šok natjerao je Splićane da ubace u brzinu više. Kvaliteta momčadi koja redovito nastupa u Ligi prvaka ipak je došla do izražaja sredinom druge četvrtine. Domaćin je konsolidirao redove, pojačao pritisak na vanjsku liniju Primorja i serijom pogodaka preokrenuo rezultat. Do vremena predviđenog za “veliki odmor”, činilo se da stvari dolaze na svoje očekivano mjesto jer je Jadran izgradio solidnu prednost od 8:4. U tim trenucima, mnoge bi se momčadi predale, mentalno potonule i prihvatile neizbježan poraz s dvoznamenkastom razlikom. Međutim, upravo tu leži najveća snaga ovogodišnjeg Primorja – oni ne odustaju.
Povratak iz ponora i drama u završnici
Drugo poluvrijeme donijelo je sasvim novu sliku u bazenu. Riječani su, predvođeni raspoloženim Ivanom Vukojevićem koji je bio najbolji strijelac gostiju s tri pogotka, počeli grickati prednost domaćina. Nervoza se uvukla u redove Jadrana, što je rezultiralo velikim brojem osobnih pogrešaka. Domaćin je ostao bez čak trojice igrača – Nemeta, Pejkovića i Ćurkovića, koji su morali napustiti igru zbog tri isključenja. Primorje je to znalački iskoristilo. Smanjivali su razliku gol po gol, unoseći nemir na tribine i klupu domaćina. Izjednačenja na 9:9 i 10:10 nisu bila plod slučajnosti, već sustavnog rada i vjere u vlastite mogućnosti.
Ipak, kvaliteta pojedinaca Jadrana ponovno je došla do izražaja u ključnim trenucima treće dionice. Dušan Matković i hrvatski reprezentativac Jerko Marinić Kragić uspjeli su u zadnjoj minuti treće četvrtine vratiti prednost na stranu domaćina (12:10). Kada je sredinom posljednje četvrtine Jadran poveo 13:11, činilo se da je otpor Riječana konačno slomljen. No, Primorje je imalo spreman odgovor. U samo pola minute, golovima Radulovića i Babića, Riječani ekspresno vraćaju stvari na početak – 13:13! Taj je rezultat stajao na semaforu pune tri i pol minute, tijekom kojih se vodila rovovska bitka za svaku loptu. Obje su momčadi imale svoje prilike, no obrane su bile na visini zadatka.
Sve je stalo u posljednji napad. Jadran je imao loptu, a sat je neumoljivo curio. Riječka obrana bila je postavljena gotovo savršeno, no trenutak nepažnje ili možda genijalnosti protivnika presudio je susret. Ljevak Ivan Domagoj Zović preuzeo je odgovornost i samo četiri sekunde prije kraja susreta poslao loptu iza leđa riječkog vratara za konačnih 14:13. Slavlje domaćina bilo je veliko, što samo potvrđuje koliko su se namučili da bi došli do bodova protiv iznimno žilavog Primorja.
Sezona koja obećava povratak na stare staze slave
Unatoč gorčini poraza u posljednjim sekundama, navijači Primorja i ljubitelji vaterpola u Primorsko-goranskoj županiji mogu biti iznimno ponosni. Ovakva igra protiv prvaka Hrvatske jasna je potvrda da se klub nalazi na uzlaznoj putanji. Danas Primorje ne igra samo da bi sudjelovalo, već da bi se nadmetalo s najboljima.
Klub osnovan davne 1908. godine, koji u svojim vitrinama ima naslove nacionalnih prvaka i trofeje Jadranske lige, polako ali sigurno gradi momčad koja bi uskoro mogla ponovno konkurirati za same vrhove ljestvica. Trenutna sezona pokazuje da Primorje ima širinu, ima mlade talente poput Vukojevića, ali i karakter koji je nužan za velike stvari. Poraz na Poljudu boli, ali način na koji je Primorje odigralo drugo poluvrijeme, vrativši se iz minusa od četiri gola protiv momčadi europskog kalibra, šalje jasnu poruku svima u ligi – bodovi s Kantride, ali i na gostovanjima protiv Riječana, morat će se “krvavo” zaraditi.
Ovaj susret 5. kola prvenstva Hrvatske bit će upisan kao poraz, ali u široj slici sezone, on može biti prekretnica koja će dodatno napuniti samopouzdanjem riječke vaterpoliste. Pokazali su da pripadaju gornjem domu hrvatskog vaterpola i da se ravnopravno mogu nositi s pritiskom, čak i kada igraju protiv objektivno jačeg suparnika na njegovom terenu. Ipak, na nove uzbudljive dvoboje morat ćemo pričekati neko vrijeme. Sezona se sada prekida i slijedi stanka sve do veljače, kada će Primorje EB imati priliku nastaviti tamo gdje je stalo i pokazati svoja najbolja izdanja.
