Ujedinjeni nakon preko pola stoljeća razdvojenosti

80

Vjerojatno ste na svom Facebook newsfeedu proteklih tjedana ulovili dirljive snimke susreta korejskih obitelji (pod strogo kontroliranim uvjetima) nakon višedesetljetne razdvojenosti. Vijest su prenijeli brojni svjetski mediji, skupa s videom, izvještavajući kako je u pitanju susret članova obitelji koji se nisu vidjeli još od korejskog rata 1953.

Uglavnom se nije išlo u prevelike detalje. Istina, sve o spomenutom ratu lako se može saznati guglajući, no treba svakako reći da je do razdvajanja dolazilo i kasnije: neki su bježali iz sjevernokorejske bijede i gladi, pa i novačenja (društvo je iznimno militarizirano), često tako ostavljajući svoje obitelji, a neki su čak i oteti puno godina nakon rata. Poznati su primjeri djece koja su oteta dok su primjerice pecala nedaleko granice.

U svim tim slučajevima ljudi jedni drugima nisu mogli pisati, čuti se ni vidjeti DESETLJEĆIMA, nisu uopće znali jesu li im članovi obitelji više uopće živi. Zbog toga su scene na ovim videosnimkama potpuno razumljive i potresne, do te mjere da rasplaču i sjevernokorejske hostese na tim okupljanjima.

Ova su okupljanja ne samo prilika da nekoliko izabranih vidi svoju rodbinu na par sati naon par desetljeća, već vjerojatno i posljednji put da ih vide: ljudi željnih susreta ima na desetke tisuća, a odabranih je na kapaljku, teško da će se nekome pružiti još koja prilika.

Jednom započeta, neko su se vrijeme okupljanja održavala svake godine, da bi potom zavladala višegodišnja pauza zbog pogoršanja odnosa dviju Koreja. Kako je sjevernokorejski režim nepredvidljiv i inzistira da se okupljanja održavaju na njegovom teritoriju (jer inače nitko normalan se vjerojatno ne bi htio niti vratiti), uvijek je dvojba hoće li takvih susreta biti u budućnosti.

Ostaje samo nada, da će do urušavanja tog režima i normaliziranja života milijuna ljudi doći čim prije i čim bezbolnije…

Komentari