Leonardo Bressan: “Dok pričamo o hitnoj pomoći, Zakon o vozačima čeka na izglasavanje. Ako ta dva zakona stupe na snagu, to će biti kraj obiteljske medicine”

107

Riječki obiteljski liječnik Leonardo Bressan na društvenim mrežama osvrnuo se na novi prijedlog Zakona sigurnosti u prometu. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:

“Nakon kraće stvaralačke stanke, u javnosti se ovaj tjedan ponovno pojavio Wili G., frontmen grupe „MIZ“, i najavio svoj novi uradak za kojeg, kako je najavio, očekuje da trenutačno i bombastično odjekne u javnosti.

„Neću hitnu, hoću LOM“

I doista, pjesma s nazivom „Neću hitnu, hoću LOM“ preko noći postala je najkomentiranija tema svih važnijih portala, a zarazni refren je na Tik-Toku podijelilo preko milijun korisnika.
Nakon što je Ministarstvo unutarnjih poslova najavilo promjene Zakona o sigurnosti u prometu na cestama kao rješenje za cca 0,02% prometnih nesreća uzrokovanih promjenama zdravstvenog stanja vozača tako što će uništiti kompletan sustav primarne zdravstvene zaštite, dostojnog suparnika u borbi za glupost godine dobilo je u Ministarstvu zdravstva, čiji nam ministar Beroš najavljuje rasterećenje hitne službe tako što će na poslove pružanja hitne pomoći dekretom rasporediti još opterećenije obiteljske liječnike.
O planiranoj reformi hitne pomoći koja nije ni blizu ostvarenja i novcima koji su za to predviđeni već su knjige napisane, a novi zakon bi samo amnestirao odgovorne i prebacio posao na drugoga.
Zajedničko u oba navedena slučaja je potpuni nedostatak bilo kakve analize postojećeg stanja, a time i nemogućnost izrade projekcija i procjene učinkovitosti mjera, te potpuno ignoriranje svih upozorenja na moguće (i gotovo sigurne) probleme koji bi stupanjem na snagu takvih mjera nastali.
Jer, ako bi netko dobronamjerno želio potražiti uzroke preopterećenosti hitnih službi, vrlo lako bi došao do podatka o prekomjernom broju nehitnih i neopravdanih zahtjeva za zdravstvenom skrbi koji se slijevaju prema hitnoj pomoći, i to velikim dijelom bez prethodne posjete izabranom liječniku i bez izdane uputnice.

A što su uzroci tome?

Sociološki (naslijeđe, kultura i građanska odgovornost, populizam kojim se još uvijek narodu obećava najbolja i uvijek dostupna zdravstvena zaštita za par glasova više, iako ju je u praksi nemoguće provesti…), psihološki (strah od vikenda, krivi uvid u ozbiljnost vlastitog zdravstvenog problema, nepovjerenje u ostale pružatelje zdravstvene zaštite – kao preslika općih društvenih kretanja), stručno-organizacijski (nedostatak adekvatne dijagnostike na primarnoj razini; podjela pacijenata isključivo na hitne (pregled odmah putem hitne pomoći) i nehitne (pregled za 3-6 mjeseci prema redovnim listama čekanja); preopterećenost obiteljskih liječnika administrativnim poslovima što dovodi do dužeg čekanja na pregled, manje vremena na raspolaganju za svakog pojedinog pacijenta i više nerazjašnjenih stanja na koja se odgovor pokušava naći negdje drugdje; nedostatak bilo kakvih sankcija od strane osiguravatelja za zlouporabu sustava hitne pomoći…) i tako dalje.
Već letimičnim pogledom može se uočiti složenost problematike, kao i prelijevanje problema u jednom sektoru zdravstva na ostale.
Je li veleum koji je osmislio ovakav prijedlog zakona uopće pomislio da bi npr. uklanjanje administracije iz ordinacija obiteljske medicine povećalo njihovu učinkovitost u svakodnevnom radu, omogućilo više vremena za preventivni rad i praćenje kroničnih pacijenata, te u konačnici stvarnim, a ne deklarativnim „jačanjem primarne zdravstvene zaštite“ osigurao kvalitetnu zdravstvenu skrb i smanjio ne samo broj odlazaka na hitne prijeme, već i liste čekanja, stope bolovanja, liječnicima povećao atraktivnost službe, zadovoljstvo u radu i smanjio kadrovski deficit, popravio ishode liječenja i vratio povjerenje u zdravstveni sustav?
Naravno da ne, jer je očito da se zdravstvenoj administraciji omilio princip dolijevanja u šuplje bure, pa će radije novac i ljudske resurse trošiti nemilice dok god ih imaju na raspolaganju.
A dok mi pričamo i pišemo o hitnoj pomoći, zakon o vozačima čeka na izglasavanje.
Ako ta dva zakona stupe na snagu, to će doista biti kraj obiteljske medicine kakvu poznajemo.
Stoga, ako je ikad bilo potrebno zauzeti stav, čini se da je taj trenutak došao.
Sve naše godine učenja, truda, izgaranja na poslu, svi ispiti, suosjećanja, telefonski pozivi, sva očitovanja, kućne posjete, zahvalnost izliječenog pacijenta, doveli su nas do ovog trenutka, u kojem nasuprot nas stoje osobe koje ne razumiju, ne cijene i ne žele dobro obiteljskoj medicini.
Kako bi bilo da pokažemo da mi itekako cijenimo sebe i svoju struku, da pokažemo zajedništvo i spremnost na akciju?
Kako bi bilo da pokažemo da mi ne zaslužujemo ovakvu vlast i da ona ne zaslužuje nas?
Kako bi bilo da pokažemo da se odluke koje se u ovolikoj mjeri tiču nas ne mogu donositi bez našeg dopuštenja?

Zvuči nevjerojatno?

Možda, ali još bi bilo nevjerojatnije da ovoliki broj nas sada padne bez ispaljenog metka i dopusti da sve naše osobne žrtve i sav rad budu izbrisane potezom pera nekoga tko je zalutao u četverogodišnji mandat…”
Snimka zaslona 2022-06-29 083437
Izvor: Screenshot FB

L.B.

Komentari