Riječki novinar Edi Prodan na društvenim mrežama osvrnuo se na zatvaranje Choco bar Bombonniere Kraša, ali i svih ostalih sadržaja bez kojih je Rijeka ostala u posljednjih mjeseci. Što to znači za Rijeku i kakvu poruku šalje, pročitajte u nastavku:
“Uzmak simpatične kavane i čokolaterije iz središta grada izazvao je najnoviji val nezadovoljstva Riječana.
Nakon pada Poneštrice, miris kave i kolača uskoro će zamijeniti onaj brze hrane. I to vrlo intenzivni jer druga po snazi globalna institucija brze prehrane, sjedište joj je na Floridi, u svojim proizvodima i koristi snažnije mirise, primjerice onaj dima. Uzmak romantike, kave i kolača k tome nije samo ogledalo aktualnog stanja u Rijeci, koja je nakon kraha EPK upala u crnu rupu beznađa, besperspektivnosti, izostanka samopoštovanja i samopouzdanja, već i čitave države: uzmiče nacionalni ponos, jedan od rijetkih uspješnih prehrambenih proizvođača da bi na njegovo mjesto došla “bezdušna” copy/paste industrija koja u svijetu ima dvadesetak tisuća jednakih hamburgerašnica.
I koliko god da je za gastronomsku propast središta grada kriv izostanak bilo kakvog kvalitetnog promišljanja i investiranja sa strane gradske uprave, on je na žalost vrlo precizna i brutalno iskrena slika realnog stanja.
Rijeka uz sve prije navedeno živi i demografsku katastrofu, a nekako ju je i sve manje briga za samu sebe.
Političke floskule, koje su godinama bile koprena što je skrivala realno stanje stvari, danas, kad više nikom nisu potrebne, isplivala je – crna rupa. Na kraju krajeva u totalnoj je krizi i cjelokupni sport, pa tako i prvoligaški nogomet, kultura što se ogleda u HNK, gospodarstvo koje se svelo na nekoliko stotina Trećemajaca, a i u turizmu, ma s kakvim postocima mahali, Rijeka je na Top10 jadranskih gradova s najmanjim brojem dolazaka i noćenja. Uzaludno je u ovom trenutku kad mirs kave i kolača uzmiče pred pretvaranjem Korza u nešto nalik Oktoberfestu, psovati, plakati ili prijetiti. Stvari treba mijenjati. Uostalom, na metar nam je udaljen Kastav. Deset je puta manji, ali zato grad koji ima sjajnu gastro scenu: ponajbolje restorane, pa i u zoni “fine diniga”, vrhunsku pizzeriju i ponajbolji roštilj u široj regiji, onaj prefiksa banjalučki. I da ne bi bilo zabune, političko mu je vodstvo potpuno iste boje kao i ono riječko.
Zbog čega Kastav može, Rijeka ne? Zato što – vjeruje u sebe.
Vjerovao je kad je postavljao KKL, kad je s ne malo otpora transformirao Crekvinu (a nije ju prodao kao mi Žabicu), silno pomogao pretvaranju belice u recentno vino, zato što materijalno pomaže galeriste kako bi radili čitave godine… zato što je imao samopouzdanja i viziju.
Rijeka konačno mora donijeti viziju svoje buduće slike u čemu moramo pomoći i svi mi. Osim ako vizija nije pretvaranje grada EPK u – burgerland.”
