Vincent je bio neobično dijete – smijao se kad se nitko drugi nije smijao, nije volio gledati ljude u oči, satima je mogao sjediti na istom mjestu i zuriti u istu točku, riječi su mu bile nepoznanica. Nedugo potom veliki rat je završio. Majka je umrla, a otac se s Vincentom vratio u svoju domovinu. Vincent je rastao i njegova drugačijost postajala je sve izraženija. Otac se ponovo oženio. No, čak ni nova maćeha nije uspjela utjecati na neuobičajene Vincentove manire…
U svojoj poetskoj drami nagrađivana dramatičarka nove generacije, redateljica i dramaturginja Olja Lozica bavi se temom autizma, kognitivnog poremećeja zbog kojeg se naslovno lice nerijetko nalazi u diksiminirajućim situacijama. Kroz Vincentovu sudbinu ona snažno apelira na prihvaćanje različitosti i osvještavanje razlike kao bogatstva. Protagonistov “poremećaj”, u svijetu u kojem svaki otklon od apstraktne i lažno samorazumljive normalnosti izaziva strah i podsmijeh, okidač je za začudnu scensku biografiju “čovjeka s greškom”. Olja Lozica na dirljiv, topao, zaigran, ali istovremeno i gorko-duhovit način govori o odnosu spram “drugog” u našem društvu. Vincent ostaje bolan dramski trag o većini koja definira normalnost i sudbinama onih koji ne ulaze u njezine okvire.
