I pet desetljeća nakon smrti, život Marilyn Monroe je i dalje enigma. Iako, najpoznatija žena na svijetu i možda najveća filmska diva svih vremena, njezina prava priroda i osobnost ostala je zauvijek nepoznanica. Film „My Week with Marilyn“, filmskog veterana Simona Curtisa, baziran na sjećanjima Colina Clarka, baca novo svijetlo na vječno pitanje gdje Norma Jean završava, a gđica.Monroe počinje.
Hrabrost utjeloviti najveću ikonu među glumicama, imala je Michelle Williams kojoj je ova uloga donijela treću nominaciju za prestižni zlatni kipić, Oskar. Iako se mnogo govorilo o fizičkim sličnostima i razlikama dviju glumica, kao i o nužnom debljanju krhke Michelle za potrebe uloge, na kraju je transformaciju u naoko snažnu i samouvjerenu Marilyn, Williams prošla bez dodatno nataloženih kilograma. Na setu su naime korišteni umetci za stražnjicu, ali ostalim atributima Williams je zadovoljila. Svojom glumom, uronjenosti u lik i interpretacijom slavne Marilyn, Williams je ne samo zadovoljila nego, oduševila filmsku kritiku. Ona je zapravo utjelovila tri lika u filmu; Normu Jean, Elsie (lik kojeg Marlyn igra u filmu) i Marilyn.
Osmijeh možda nije jednako širok, bokovi su uži, struk nije toliko izdužen, i njena cjelokupna tjelesna pojava možda se ne može mjeriti s čarima originalne Marilyn koja je zaludila cijeli svijet, ali Michelle Williams itekako „prolazi“ kao Marilyn. U ovo se odnedavno mogu uvjeriti i Hrvati, jer je My Week with Marilyn počeo igrati i u našim kinima.
Film donosi tračak života nesretne glumice, kratki pogled na tjedan dana njenog života, za vrijeme snimanja filma ‘The Prince and the Showgirl’. Marilynin filmski partner na setu bio je Sir Laurence Olivier s kojim od početka nije uspostavila dobar odnos. Filmski asistent, 23-godišnji Colin Clark otkrio je glumici čari britanskog života u idiličnom tjednu koji ga je odredio za cijeli život.
Bez obzira sviđa li vam se film ili ne, Michelle Williams je uspjela prizvati Marilyn Monroe, nekadašnji seks simbol koja i danas, unatoč promijenjenim standardima ljepote, ostavlja bez daha. Donosimo nekoliko činjenica o životu ove uspješne, ali nesretne filmske dive:
Najpoznatija plavuša upisana u povijest je zapravo bila brineta. U jednom od njenih prvih filmova „Love Happy“ gdje je glumila uz Groucho Marxa, Marilyn još uvijek ima prirodnu nijansu smeđe boje s crvenim odsjajem.
Njezina prva glavna uloga bila je uloga negativke u mračnom trileru “Niagara”. Njezinu dominantnu ljepotu zamijetio je cijeli Hollywood, a ubrzo nakon toga filmovi B produkcije postali su prošlost.
Zacijelo najlegendarnija filmska scena iz komedije „The Seven Year Itch“, gdje Marilyn stoji iznad ventilacijskog otvora na stanici podzemne željeznice u New Yorku, a kultnu bijelu haljinu joj nestašno podiže zapuh zraka, je navodno bila kap koja je prelila čašu u njenom braku s bejzbol zvijezdom Joe DiMaggiom.Zabrinuti suprug nije bio oduševljen što je okupljena publika na setu mogla vidjeti „previše“ od Marilyn.
Pri kraju karijere glumici su vlastiti osobni demoni i nesigurnosti u potpunosti zavladali životom. Marilyn je postala 
gotovo nesposobna raditi ono što je najviše voljela-glumiti. Na setu jednog od njenih posljednjih filmskih ostvarenja „Neki to vole vruće“glumica je često izluđivala kolege Jacka Lemmona i Tony Curtisa, i redatelja Billy-a Wildera, jer je zbog straha i paraliziranosti pred nastup odbijala izaći iz svoje filmske prikolice. No, unatoč alkoholu i drogama, zbog kojih Marilyn nije mogla upamtiti svoj tekst, snimanje filma je uspješno privedeno kraju, a Marilyn je upisala jednu od svojih najboljih glumačkih izvedbi.
U svojem zadnjem snimljenom filmu, „The Misfits“, Marilynin glumački partner bio je Clark Gable. Poznati šarmer i miljenik ženske publike, umro je od srčanog udara nekoliko tjedana po završetku snimanja ovog filma.
Za kraj evo jednog citata u kojem je Marilyn sažela samu sebe:
„Sebična sam, nestrpljiva i pomalo nesigurna. Radim pogreške, ponekad sam izvan kontrole i teško je uhvatiti se u koštac sa mnom. Ali onaj tko se ne može nositi s mojim najgorim licem, sasvim sigurno me ne zaslužuje u mojem najboljem izdanju. „
Maša Delić
