Od danas kreću prijave za povoljniji najam stanova u sklopu novog državnog programa. Iako je odaziv vlasnika skromniji od očekivanog, ministar graditeljstva Branko Bačić izražava zadovoljstvo i brani kontroverznu mjeru mikrostanova, uspoređujući ih sa svojim uredom i stanjem u europskim metropolama.
Državni program priuštivog najma, osmišljen kao jedna od mjera za rješavanje stambene krize, od danas je i službeno zaživio. Putem aplikacije Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama (APN) otvaraju se prijave za najam stanova koje su vlasnici odlučili dati državi na upravljanje na rok od tri do deset godina. Ipak, početne brojke pokazuju da je put do rješenja dug i trnovit.
Od procijenjenih 600 tisuća praznih stanova u Hrvatskoj, na prvi javni poziv državi odazvalo se tek 960 vlasnika. Od tog broja, od danas će na tržištu biti dostupno svega 385 nekretnina, dok ostatak čeka obnovu ili dodatne pripreme.
Slab odaziv ili dobar početak?
Unatoč skromnim brojkama, ministar graditeljstva, prostornog uređenja i državne imovine Branko Bačić u razgovoru za RTL Danas poručio je kako je iznimno zadovoljan odazivom.
– Iskustva drugih država pokazala su da taj model priuštivog najma nije polučio dobre rezultate, pa smo bili vrlo oprezni. Ovo je prvi put da država objavljuje ovakav javni poziv i postavili smo vrlo rigorozne uvjete. Zato smo iznimno zadovoljni ovakvim prijavama – kazao je Bačić.
Najavio je kako će do kraja godine uslijediti novi, “relaksiraniji” javni poziv, nakon što Sabor usvoji novi Zakon o priuštivom najmu. Tada očekuje prijavu još tisuću do dvije tisuće stanova. Kao ključ uspjeha hrvatskog modela, za razliku od neuspjelih pokušaja u drugim zemljama, Bačić ističe financijski poticaj. Vlasnicima se, naime, u startu isplaćuje 60 posto ukupne najamnine za cijelo ugovoreno razdoblje.
– Za prosječan stan od 64 kvadrata u Zagrebu, na pet godina to je oko 50.000 eura. Odmah u startu vlasniku isplaćujemo 30.000 eura. Smatramo da je to bio inicijalni poticaj koji je dao bolje rezultate – pojasnio je ministar.
’18 kvadrata je dovoljno, kao moj ured’
Najveću pozornost javnosti privukla je veličina najmanjeg ponuđenog stana – onog od nepunih 19 kvadrata u Zagrebu. Na pitanje je li takav prostor adekvatan za život, Bačić je odgovorio potvrdno, pozivajući se na novi zakon.
– Mi smo u Zakonu o priuštivom stanovanju utvrdili mikrostambene jedinice: za jednu osobu 18 kvadrata, a za dvije osobe do 26 kvadrata. To su stambene jedinice koje se mogu kratkoročno koristiti, maksimalno četiri godine – rekao je Bačić.
Svoju je tvrdnju potkrijepio i osobnom usporedbom, ali i stanjem u drugim europskim gradovima.
– Moj ured ima otprilike toliko. Za mladu osobu 18 kvadrata je dovoljno na kratko vrijeme dok ne riješi stambeno pitanje. Baš smo prošli tjedan bili u Parizu na sastanku OECD-a. Velik broj stanova u Parizu, pa i u Beču, ima od 12 do 16 kvadrata – ustvrdio je ministar.
Zagreb dominira, Dalmacija zaostaje
Struktura ponude otkriva veliku regionalnu nejednakost. Od 385 dostupnih nekretnina (277 stanova i 96 kuća), očekivano je najviše ponuđeno u Zagrebu, čak 152. Slijede Rijeka s 21, Karlovac sa 17 te Osijek sa 16 nekretnina.
S druge strane, u turističkim središtima gdje cijene najma divljaju, ponuda je simbolična. U Zadru i Sisku nudi se po šest stanova, u Splitu, Varaždinu i Bjelovaru po četiri, dok Dubrovnik, uz Veliku Goricu i Samobor, nudi tek tri nekretnine. Zbog toga država u Dalmaciji planira drugačiji pristup.
– Tamo gdje nema dovoljno prijavljenih praznih stanova, država će preko APN-a, zajedno s lokalnom samoupravom, graditi nove stambene jedinice. Zadar već kreće s izgradnjom 100 novih stanova, a razgovarali smo i sa Splitom i Dubrovnikom – najavio je Bačić.
Kada je riječ o odgovornosti za štetu, pravila su jasna. Kvarove na kuhinjskim elementima, koji su obvezan dio opreme, snosi država preko APN-a. No, ako najmoprimac uništi namještaj ili drugi inventar, trošak ide isključivo na njegov teret. Kontrolu mogućeg ilegalnog podnajma, tvrdi ministar, također će provoditi APN redovitim provjerama na terenu.
Iako je program tek na početku, izazvao je brojne rasprave – od skromnog odaziva vlasnika do pitanja je li život u 18 kvadrata uistinu priuštivo rješenje ili samo privremena mjera koja ne rješava srž problema stambene krize koja pogađa ponajviše mlade.
