Finska razmatra korjenitu reformu obrazovnog sustava kojom bi se odvojeni satovi vjeronauka i etike zamijenili jedinstvenim predmetom o religijama i svjetonazorima. Inicijativa, potaknuta dubokim demografskim i društvenim promjenama, izazvala je žustru raspravu u zemlji.
Finska, zemlja poznata po jednom od najuspješnijih obrazovnih sustava na svijetu, sprema se za novu veliku reformu. Na stolu je prijedlog koji bi iz temelja promijenio način na koji se u školama podučava o religiji i životnim vrijednostima: ukidanje odvojenih vjeronaučnih predmeta i uvođenje jedinstvenog, zajedničkog predmeta za sve učenike. Inicijativu, koju je prošle godine pokrenuo ministar obrazovanja Anders Adlercreutz, nedavno je podržala i radna skupina resornog ministarstva, čime je otvoren put za zakonodavne promjene.
Ako prijedlog prođe, umjesto da se djeca razdvajaju u grupe prema tome jesu li luterani, katolici, muslimani, pravoslavci ili pohađaju etiku, svi bi zajedno u jednoj učionici učili o vodećim svjetskim religijama i nereligijskim svjetonazorima. Grad Helsinki već je odlučio preuzeti vodstvo te će s primjenom novog modela u svojim školama započeti u kolovozu 2027. godine.
Jedan predmet za sve: Kraj ere odvojenih učionica?
Prema riječima ministra Adlercreutza, sadašnji model stvara brojne praktične probleme i, što je još važnije, nepotrebno dijeli djecu. “Što nas sprječava da organiziramo zajednički nastavni plan, u kojem luterani, pravoslavci, katolici, muslimani, hindusi i Židovi, da spomenem samo neke religije, uče jedni od drugih? U fragmentiranoj stvarnosti teško je biti siguran da je sadašnja nastava na pravoj razini”, izjavio je Adlercreutz, naglašavajući potrebu za jačanjem međusobnog razumijevanja u sve raznolikijem društvu.
Sadašnji finski sustav, koji je na snazi desetljećima, obvezuje škole da organiziraju nastavu vjeronauka za određenu vjeroispovijest ako to zatraže roditelji najmanje troje učenika. Iako je većina učenika na satovima evangeličko-luteranskog vjeronauka (oko 429.000), u školama se podučava i katolički, pravoslavni, islamski, židovski te niz drugih vjeronauka. U nekim gradskim školama to znači organizaciju nastave za više od deset različitih vjerskih skupina, što stvara logističku noćnu moru pri izradi rasporeda. Zanimljiv je podatak da vjeronauk za pripadnike Krišnine religije pohađa čak 479 učenika.
Demografija kao pokretač promjena
Glavni pokretač ove inicijative su duboke demografske promjene. Finska se suočava s padom nataliteta i smanjenjem ukupnog broja učenika, kojih će do 2030. godine biti gotovo 100.000 manje. Istovremeno, broj djece imigrantskog podrijetla raste, a s njima i potreba za organizacijom nastave manjinskih religija, što stvara dodatne troškove i pritisak na sustav. Ponekad je teško pronaći i kvalificirane nastavnike, pa se događalo da islamski vjeronauk predaju etnički finski učitelji.
Udio pripadnika Evangeličko-luteranske crkve, koja je tradicionalno bila dominantna, pao je na oko 62 posto na nacionalnoj razini, dok je u Helsinkiju već ispod 50 posto. Profesor Arto Kallioniemi sa Sveučilišta u Helsinkiju i član radne skupine ističe da stari model jednostavno više ne odražava stvarnost. “Ljudi sve manje idu u crkvu, stanovništvo je postalo raznolikije, a shvaćanje vlastite vjere postalo je fluidnije”, kaže Kallioniemi, smatrajući neobičnim da djeca o temeljnim životnim vrijednostima raspravljaju podijeljena u vjerske skupine.
Podijeljena mišljenja i politički otpor
Iako finski nastavnici i općinske vlasti uglavnom podržavaju reformu jer bi im olakšala organizaciju, ideja je naišla na otpor dijela političke scene i vjerskih zajednica. Prijedlogu su se odmah usprotivile stranke desnog centra iz vladajuće koalicije, populistički Pravi Finci i Kršćanski demokrati. Predsjednica Kršćanskih demokrata, Sari Essayah, poručila je kako promjena kurikuluma nije dio vladinog programa i upitala: “Zar ovom vremenu ne treba prije svega više religijske pismenosti?”
Predstavnici vjerskih zajednica također nisu oduševljeni, no profesor Kallioniemi njihov otpor odbacuje oštrom analogijom: “Ni na tjelesnom odgoju ne možemo slušati što kažu sportski klubovi.” Mišljenja građana su, očekivano, podijeljena, a rasprava otkriva duboke promjene u finskom identitetu.
Sudbina ove ambiciozne reforme sada je u rukama finske vlade i parlamenta. Bez obzira na ishod, sama rasprava pokazuje da Finska ozbiljno preispituje ulogu obrazovanja u pripremi mladih za život u sve složenijem i multikulturalnom svijetu.
