Grad Rijeka je 2016. godine pokrenuo izradu projektne dokumentacije za realizaciju projekta Obalna šetnica s plažama – zapad, a zbog složenosti prostornih i vlasničkih odnosa, projekt je podijeljen u više dionica.
Kapitalnim projektom Grada Rijeke Obalna šetnica s plažama – zapad obnovit će se i izgraditi obalna šetnica na cijelom potezu od Preluka do Brodogradilišta 3. maj, odnosno Lučice Brgudi. Buduća šetnica ukupne dužine gotovo 5,8 km, povezat će postojeće i novouređene plaže te postojeće i planirane sportske, rekreativne i turističke sadržaje smještene duž zapadne obale grada.
Dionica A je obuhvaća rekonstrukciju postojećeg Šetališta Milića Jardasa, od plaže nazvane „S zavoj“ do hotelskog kompleksa Costabella. Dionica B obuhvaća nastavak dionice A do plaže Bivio, a dionica C obuhvaća trasu obalne šetnice od plaže Bivio do plaže Ploče u podnožju kompleksa Bazena, gdje se nadovezuje na već izvedenu dionicu obalne šetnice.
Do danas je izrađena kompletna projektna dokumentacija, izdana je građevinska dozvola za rekonstrukciju dionice A, lokacijska dozvola za izgradnju dionice B, dok je za dionicu C izrađeno idejno rješenje.
U svibnju 2021. godine obnovljen dio dionice A, ispod Hotelskog Resorta Hilton Costabella.
U okviru projekta Obalna šetnica s plažama – zapad, izrađena je i projektna dokumentacija za proširenje plaže Kostanj za čiju je rekonstrukciju izdana i građevinska dozvola.
Za realizaciju nastavka šetnice do plaže Bivio, u tijeku je rješavanje imovinskih odnosa s vlasnicima zemljišta, što se pokazalo vrlo složenim.
Što se tiče realizacije projektiranih zahvata, s obzirom na površinu koja je obuhvaćena projektima, a koja uključuje i površine za odmor i rekreaciju djece i odraslih te kompletnu infrastrukturu, vrijednost investicije za obje dionice, prema projektantskim cijenama, procijenjena je na iznos od 45,000.000,00 kn.
Ideja Riječkih šetnica polazi od namjere povezivanja krajnje jugoistočne i krajnje sjeverozapadne točke gradskog područja, tj. omogućavanja pješačkog pohoda od Plumbuma na istočnom dijelu grada Rijeke, do Bivia, odnosno Preluka na zapadnom dijelu grada.
Ipak, građani Rijeke nisu toliko oduševljeni planiranim izgledom obalne šetnice. Dok neki smatraju kako je ideja lijepo zamišljena, no kako će samo na ideji i ostati, drugi su uputili kritiku da nema potrebe za toliko velikom betonizacijom obale. Na društvenim mrežama odjeknule su brojne kritike.
„To je čista devastacija pomorskog dobra za privatne investicije i interese, još jedan primjer Vruje“, „Šetnica će uništiti jednu od rijetkih rezidencijalnih zona u Rijeci i kao takva nevjerojatno je loša po sam grad“, „Sve se može kad se hoće, ali bi trebalo izbjegavati nepotrebne betonaže obale gdje god je to moguće“, „Normalnu šetnicu, ovo je previše betonizacije i devastacije prostora. Treba napraviti više prilaza moru za kupaće i posaditi zelenila za hlad“, „Meni je ovo pretužno, pa zar sve mora biti betonirano na našoj brižnoj obali“, „Kome trebaju betonske terase? Tamo je plaža, dovoljno široka staza, hlad, stijene hrid na kojoj se skupljaju gnjurci…“, samo su neki od komentara.
Svoje mišljenje iznijeli su i arhitekti u riječkoj grupi Volim grad koji teče. Primjerice Igor Rukavina kazao je: „Teška betonaža i devastacija obale… Ova jadna zemlja je u rukama bez ikakvog znanja. Jasno je kakav stav o okolišu imaju oni koji su to htjeli. Ova zemlja se u zadnje vrijeme toliko devastira i nagrđuje da to govori samo o jednoj činjenica, a ta se odnosi na duboki primitivizam ovog naroda i vlasti koje ga vode. Nekome tko može prikazati ovakav projekt ne treba nikakav prijedlog jer taj ne razumije baš ništa. Nekako sam se naviknuo da se zadnje pozicije sačuvane prirode, naslijeđene arhitekture ili ambijentalne vrijednosti brutalno pregazi i podvede pod konzumerističko trgovački, liberalno „kapitalistički“ ili tko zna kako nazvati taj malograđanski koncert. Ok, struka… 1. Na ovom projektu „nigdje ni cvjetića“, 2. Negirana (izbagerirana i izbetonirana) prirodna konfiguracija obale. PRIJELOG: s malo političko pamfletske retorike… Udružiti znanja strojarsko-brodograđevnog fakulteta i brodogradilišta… Sagraditi suvremeni plutajući otok s plažama, lokalima, amfiteatrima za svakakva događanja… Na najsuvremeniji mogući način. Sve najradikalnije riječke umjetnike uključiti u projekt i stvoriti osnovu koju će htjeti kopirati cijeli svijet, a riječka omladina će upijati nove motive vrijedne egzistencije u ovom tupom gradu. Konzervatorski zaštititi povijesne strukture grada, a prirodu spasiti od ljudi.“
Arhitektica Kristina Radovčić-Kiki naglasila je: „Kad ovako nešto vidim, pitam se zašto i mi arhitekti nismo osmislili nekakvu arhitektonsku Hipokratovu zakletvu po kojoj bi trebali poštivati krajobraz i etičnije projektirati. U današnje doba osviještenosti i napredne tehnologije i materijala, mi zatvorimo oči i zabetoniramo obalu!? Kako nas nije sram!!??“
