Proslavljeni nogometaš i trener na Pravnom fakultetu u Rijeci održao je tribinu na kojoj je sa studentima i građanima podijelio anegdote o studiranju, pušenju, ali i nevjerojatnoj snazi zajedništva koja krasi hrvatsku reprezentaciju.
Prepuna Plava dvorana Pravnog fakulteta u Rijeci u četvrtak je ugostila jedno od najprepoznatljivijih lica hrvatskog sporta, Slavena Bilića. Proslavljeni reprezentativac, bivši izbornik Vatrenih i ugledni trener, u sklopu projekta ”UNIRI u središtu SPORTA”, održao je tribinu koja je daleko nadmašila uobičajena sportska predavanja. Studenti, profesori i brojni građani dobili su priliku iz prve ruke čuti razmišljanja čovjeka čija karijera spaja nespojivo, vrhunski nogomet i diplomu Pravnog fakulteta, a Bilić ih nije razočarao, otvorivši dušu o temama o kojima rijetko govori, od početka pušačke navike do “petog elementa” koji hrvatsku reprezentaciju čini tako posebnom.
Mnoge je iznenadilo kada je Bilić, odgovarajući na pitanje o utjecaju prava na njegovu karijeru, razgovor skrenuo u potpuno neočekivanom smjeru. “Ljudi me često pitaju za pravo, a ja im kažem da sam zbog fakulteta počeo pušiti. Nisam počeo ni iza škole, ni u srednjoj, nego na faksu. Kao izvanredni student učio sam noću, pio kave i iz neke dosade zapalio prvu cigaretu”, ispričao je uz smijeh, dodajući kako je obrazovanje u njegovoj obitelji uvijek bilo na prvom mjestu. Uz majku prosvjetnu radnicu i oca sveučilišnog profesora, škola je bila svetinja, no izbor fakulteta bio je gotovo slučajan. “Zanimala me povijest, arheologija, ali u Splitu su bila dva izbora, pravo i ekonomija. Pravo sam upisao jer je zgrada bila pet minuta pješke od kuće, a do ekonomije si morao pitati gdje je, iako si stajao dvadeset metara od nje”, otkrio je Bilić.
Priznao je kako mu diploma sama po sebi nije konkretno pomogla u rješavanju taktičkih zamisli na terenu, ali mu je dala nešto drugo. “Sigurno je pomoglo. Kad sam potpisao za Everton u rekordnom transferu, engleski mediji su pisali o tome. To što si pravnik izdvaja te od drugih, daje ti neku patinu, drukčije te gledaju. Ali da budem iskren, tisuću puta više stvari naučio sam od nekih svojih suigrača koji nisu imali ni osnovnu školu”, iskren je bio Bilić. Naglasio je kako je danas gotovo nemoguće uskladiti vrhunski sport i studij, iako postoje svijetli primjeri poput Ante Budimira. “Ja sam postao prvotimac Hajduka tek na trećoj godini fakulteta pa je bilo glupo odustati. Da sam, poput Bokšića ili Jarnija, zaigrao sa sedamnaest, tko zna bi li bilo diplome”, zaključio je.
Ipak, srž predavanja bila je posvećena njegovoj najvećoj ljubavi, hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Na pitanje što je najveća snaga Vatrenih, odgovor je bio trenutan i jasan. “Naša najveća prednost je talent, ali najveća snaga je zajedništvo. To je onaj peti element koji se ne može kupiti, a koji izbornik može samo pokvariti ako je, da prostite, kreten. To zajedništvo je kao cvijet koji treba stalno zalijevati”, slikovito je objasnio Bilić, podijelivši s publikom jednu od najupečatljivijih anegdota iz svoje trenerske karijere koja to najbolje potvrđuje.
Peti element koji se ne može kupiti
“Sjećate se Turske 2008. godine i onog šokantnog ispadanja. Bili smo pedeset dana zajedno, od Čateža do Austrije i Švicarske. Pedeset dana pedeset muškaraca dijeli doručak, ručak, večeru, treninge, naboje, pobjede i poraze. Nakon te utakmice, u tri ujutro slijećemo u Zagreb, idemo do hotela i tu je razlaz. Svatko ide na svoj skraćeni odmor od dva tjedna prije povratka u klubove. Ja i moj stožer idemo zapaliti cigaretu i gledam osmoricu igrača kako se dogovaraju da idu zajedno na večeru. Pedeset dana su večerali zajedno i sad, umjesto da bježe jedni od drugih, oni opet idu skupa. To vam je ta snaga. To je nešto što trener u klubu mora graditi, a u reprezentaciji to već postoji”, ispričao je Bilić, izazvavši oduševljenje u dvorani.
Rakitićev poziv i snaga reprezentacije
Ta posebna emocija, taj “naboj” kako ga naziva, razlog je zašto igrači rođeni izvan Hrvatske osjećaju tako snažnu pripadnost. Prisjetio se kako je osobno u Baselu razgovarao s Ivanom Rakitićem dok se mladi veznjak premišljao između Švicarske i Hrvatske. “On je osjetio taj poziv, tu odgovornost. To je nešto što Srbi, recimo, imaju u košarci, a mi u nogometu. Njima fali jedan Modrić ili Mandžukić da ih povede do rezultata koji donosi respekt, kao što nama fale Jokić ili Bogdanović”, analizirao je Bilić. Događaj na Pravnom fakultetu, organiziran u suradnji sa Zavodom za sportsko pravo i Centrom za sport Sveučilišta u Rijeci, dodatno je obogatila i izložba potpisanih dresova gotovo svih aktualnih reprezentativaca, kao simboličan podsjetnik na priču o uspjehu i zajedništvu koja je toga jutra ispričana u Rijeci. Tribina je dio projekta ”(Ne)vidljive manjine u sportu: promicanje jednakosti, inkluzije, prava i ravnopravnosti”, financiranog sredstvima Europske unije.
