Sudjeluje osamnaest likovnih umjetnika iz Australije, Austrije, Bugarske i Hrvatske, a svoje radove izlažu: Toni Belobrajdic (Sydney, Australija), Boris Demur (Zagreb), Stipe Ivanišević (Split), Ratko Janjić Jobo (Zagreb), Silvana Konjevoda (Rijeka), Tihomir Lončar (Zagreb), Dijana Lukić (Rijeka), Zdravko Milić (Labin), Mario Oberhofer (Villach, Austrija), Dalibor Parać (Zagreb), Mirela Peterlić (Rijeka), Sanja Simeunović Bajec (Pula), Sanja Srzić (Makarska), Mirko Stojić (Zagreb), Željko Subić (Nova Gradiška), Josip Škerlj (Dubrovnik), Miroslav Tomasović (Omiš), Elitza Uzunova (Sofija, Bugarska).
Evo i dijela osvrta iz predgovora Igora Brešna, preuzetog iz kataloga likovne izložbe: “Koliko smo li se puta zapitali: Koja je boja čovjeku najomiljenija, najčešće korištena u slikarstvu kroz minula stojeća? Plava, reći ćete bez krzmanja i rezervi, ako već držite, po zanatu, crno i bijelo nebojama. Smještena je na Newtonovoj skali, spektru, između vedrine zelene i prkosa ljubičaste. Zelena, zna se, označava harmoniju i ravnotežu, simbolizira mir, obnovu i nadu, te mahom prati iskrene, vedre i društveno odlučne ljude, a nedjeljivo je vezana za prirodu. Potonje spomenuta, ljubičasta, ostavlja dojam ekstravagancije i raskoši pa signalizira nezavisnost i kreativnost, te je uvriježeno mišljenje kako je u pitanju boja umjetnosti. Vrijedi stoga i za plavu, s kim si, takav si! Je li plava doista najomiljenija boja? Barem ovdje na ovom dijelu mikrokozmosa, na Mediteranu? Zbog raspoloženja koje zrači i glasa koji je prati od pamtivijeka, kroz povijest.
Boja EU
Pa ako već Eskimi u vječnom bjelilu leda razaznaju i razlikuju 40 nijansi bijele, koliko li je nijansi plave ostavljeno nama uz more, na volju i klasifikaciju? Da ih imenujemo i posložimo sukladno raspoloženjima, psihologiji? Ili barem izložbom otvorimo polemiku o tipizaciji plave, kroz njene uporabne vrijednosti. Moguće će nam sugestije u tom pravcu olakšati stvari u karakteriziranju i imenovanju nijansi? Nije bilo drukčije ni za očekivati po pitanju favoriziranja plave, ta ona je boja i neba i mora. Vezujemo je za mistike i nedorečenosti dubina, stabilnosti u analizama i promišljanjima, ona je, voli se isticati, simbol povjerenja, odanosti, mudrosti, samopouzdanja, inteligencije, vjere, istina ali i rajskih prizora. Plava je melem, kažu, ne samo za oko već i za dušu, korektiv naše urbanosti i uznemirenosti, gotovo da ima terapeutske vrijednosti. Plava se direktno povezuje s mirom i smirenošću. Konačno, u heraldici, plava se koristi kao simbol pobožnosti i iskrenosti. Plava je muška boja, dominantna u odijevanju jačeg spola. Tamno plavu vezuju uz pojam stabilnosti, predstavlja znanje, moć, integritet i ozbiljnost pa je se nerijetko koristi kao korporativnu boju. Ali i zajedništvo, nije slučajno da je plava boja europskog zajedništva. Više od polovice ispitanika u EU favorizira plavu kao najomiljeniju boju. Nježno plava je pak povezana sa zdravljem, ozdravljenjem, mirom, razumijevanjem i mekoćom. Dodatak ljubičaste joj osigurava mudrost, dostojanstvo, neovisnost, kreativnost, čini je tajanstvenom i pomalo mističnom.
Čednost i inteligencija
Propitkujemo kakve nam osjećaje mame nijanse modre i plave sa slika autora koji su ih kroz svoje stvaralaštvo favorizirali, držali zaštitnim znakom. Zaključujemo, plavu je lako povezati s inteligencijom i znanjima, a i mudrost i filozofija lako će se s njom legitimirati. U kršćanstvu „mekanu“ plavu je lako vezati uz djevičanstvo i čednost, a nešto ozbiljniji tretman dat će joj anglosaksonska tumačenja i s njom odmjeriti melankoliju i sjetu. Ultramarin i kobaltno plava, popularne izvedenice iz modroga, oduvijek su omiljene u slikarstvu, koliko zbog deskripcije toliko i zbog stvaranja ugođaja. Ne baš zanemarivo, Mediteran je mjesto carstva plave. Zamišljamo ga arbitrirajući zlatnim rezom pa trećinu markiramo lazurom neba, a dvije ostavljamo dubini prostranstva, „debelom“ moru. Odatle i raspoloženja, optimizam s horizonta i opaka moć pučine. Zato osobno, plavoj ostavljamo na volju da nam sugerira udaljenost, beskonačnost, provocira maštu mistikom, ali i ostavlja prostora za ugođaj, napose sanjaru koji zna što će sa sobom, no uljuljanom u svojoj kreativnosti. Pa kad smo kod ugođaja, dodajmo kako je elegija iz plavetnila bila zaštitnim znakom specifičnog soja glazbenika. Odatle ono – blues. No, boje nisu tek puki signal ili podražaj vizualizacije, koliko lakmus psihologije raspoloženja, vješti marketinški trik privlačnosti. Konačno, sve ovo i ne bi imalo smisla da iza svega ne stoje i potkrijepe, ozbiljne analize i istraživanja javnog mnijenja. A ona pokazuju da je upravo plava najpopularnija od svih boja, pa ju je gotovo polovina muškaraca, ali začudo i žena, odabrala kao svoju favoriziranu boju.”
