Robotička ekipa riječke Gimnazije Andrije Mohorovičića, Crobotics, ostvarila je povijesni uspjeh osvojivši treće mjesto na prestižnom natjecanju u Chicagu. Njihov put do postolja bio je prava filmska priča puna preokreta, stresa i nevjerojatne snalažljivosti.
Tim Crobotics #7201, ponos riječke Gimnazije Andrije Mohorovičića, vratio se iz Chicaga s broncom koja sja jače od zlata. Na regionalnom “FIRST Robotics Competitionu”, jednom od najprestižnijih natjecanja takve vrste u svijetu, osvojili su izvanredno treće mjesto. To je najveći uspjeh ove ekipe od osnutka 2017. godine, čime su nadmašili i dosadašnji najbolji plasman, peto mjesto osvojeno u Istanbulu prije tri godine. Osmero učenika – Paulo Medvedić, Nikola Vlašić, Clara Štimac, Adriano Jardas, Lovro Dragičević, Fran Filip Frančišković, Mateo Manestar i Yaroslava Okhrimenko, uz pratnju profesora Gorana Bonete i Patricije Nikolaus, pokazali su da se talentom, znanjem i nevjerojatnom upornošću mogu pobijediti i naizgled nepremostive prepreke.
Filmski početak: Panika zbog robota i sklapanje u zadnji čas
Put do postolja bio je sve samo ne lagan. Riječka se ekipa, jedina iz Hrvatske, u Chicagu suočila s pravim trilerom. Njihov robot, na kojem su radili tjednima, zapeo je na carini i kasnio na početak natjecanja.
– Natjecanje je krenulo u četvrtak, a našeg robota nije bilo. Zapeo je na carini. U ekipi je zavladala velika panika, ali američka škola koja nas je ugostila dala nam je svoj stari robot koji smo odmah počeli prilagođavati. Ipak, naš je robot na kraju stigao pa smo ga sastavljali doslovno uoči prvih probnih mečeva, uz ogroman stres – ispričao je za Novi list član tima Nikola Vlašić.
Njegov kolega Paolo Medvedić dodaje kako su ih ostali timovi gledali u čudu. “Svi su nas gledali kao čudake koji tek tada sastavljaju robota. Dok su se drugi pripremali za mečeve, mi smo spajali dijelove. Zbog toga smo prvog dana natjecanja imali i lošu sreću sa ždrijebom te smo završili na 30. od 35 mjesta”, kaže Paolo.
Od dna do vrha u jednom danu
Činilo se da je sve izgubljeno, no drugi dan donio je preokret. Riječani su shvatili da im je jedina šansa za prolazak u doigravanje (play-off) savršeno odigrana obrana. Svojim su vještim upravljanjem robotom u posljednja dva kvalifikacijska meča privukli pozornost najjačih ekipa. Njihov trud se isplatio – kada je došlo vrijeme za formiranje saveza za doigravanje, drugoplasirani tim s Tajvana izabrao je upravo Crobotics za svoje partnere. Bio je to trenutak koji je promijenio tijek natjecanja i dokazao da se upornost isplati.
Novi šok, izgoreni dio i povijesni rezultat
No, drama tu nije stala. Uoči samog četvrtfinala, dogodio se novi šok – glavni dio robota je pregorio. Imali su samo deset minuta za popravak. U nevjerojatnoj utrci s vremenom, uspjeli su zamijeniti komponentu i osposobiti robota.
– Uspjeli smo i sve je radilo. Tada smo postigli najviši rezultat u povijesti robotike. U sljedećem meču izgubili smo od dugogodišnjeg prvaka i domaćina natjecanja, ali smo zatim dobili sljedeća dva susreta i izborili polufinale – prisjeća se Nikola Vlašić. U polufinalu su se ponovno susreli s moćnim domaćinima. Iako su poraženi, osigurali su konačno treće mjesto, rezultat o kojem su prije samo nekoliko dana mogli sanjati.
Njihov robot, težak oko 50 kilograma, dizajniran je da autonomno skuplja i precizno ispaljuje loptice u koš visok dva metra, a na kraju se i penje na metalnu konstrukciju. Izrada takvog stroja, uz put i smještaj, koštala je oko 35 tisuća eura, a sredstva su uspjeli prikupiti uz pomoć donacija institucija i lokalne zajednice, pokazujući da Rijeka stoji iza svojih mladih genijalaca.
Ovaj uspjeh nije samo medalja, već priča o otpornosti, timskom duhu i strasti prema znanosti. Ekipa Croboticsa dokazala je da se i iz najtežih situacija, kada se čini da je sve protiv vas, može izaći kao pobjednik.
