Dva povijesna velikana koji su imali govorne mane

11

Jedno od glavnih oružja političkih vođa smatraju zasigurno je vještina javnog nastupa. Neki su zbog dobrih govornih vještina i dospjeli na tron. Zato nam je suludo zamisliti nekog povijesnog velikana s govornom manom, no povijest pokazuje da su i takvi slučajevi mogući.

Vladar Ujedinjenog Kraljevstva do sredine 20. stoljeća, otac današnje kraljice Elizabete, kralj George VI. bio je mucavac. Njegova mana na kraju mu nije prepriječila put do krune, no isprva mu kraljevstvo nije bilo namijenjeno.

Nakon smrti njegovog oca vladavina je pripala njegovom bratu. No budući da je oženio razvedenu Amerikanku, narod ga nije podržavao. Tu nastupa stidljiv Albert i uzevši ime George VI. stupa na prijestolje.

kraljica elizabeta s ocem

Mucanje mu je stvaralo napor u vođenju Kraljevstva jer ga je ometalo u držanju javnih nastupa. Zato je unajmio osobnog logopeda, koji ga je učio govoru i bio prisutan na njegovim nastupima. Jednom je prilikom George VI.  trebao gostovati na radiju, koji sluša cijelo Kraljevstvo. Trema je bila ogromna, no uz pomoć svojeg logopeda, koji je sjedio na drugom kraju stola i upućivao ga u pravilnu artikulaciju, kralj je uspio održati govor bez mucanja.

Iz iste zemlje dolazi još jedna poznata ličnost s govornom manom. Britanski premijer za vrijeme Drugog svjetskog rata, Winston Churchill rodio se s govornom manom, zbog koje mu govor nije bio najbolje artikuliran. Ipak, ustrajnošću je uspio uvježbati svaki govor, što ga je i učinilo uspješnim političarom.

 

 

Komentari