U Hrvatskoj najmanje 6% žena i 3% muškaraca ima problem s inkontinencijom. Vodeći problemi u sustavu su da ne postoji praćenje kvalitete prisutnih pomagala na tržištu, manjak individualiziranog pristupa liječenju inkontinencije, nepostojanje B liste naprednijih pomagala koja bi to omogućavala, nema statističkog praćenja prevalencije i uspješnosti liječenja inkontinencije, nemamo službene smjernice liječenja.

Praktični primjer problema u sustavu je i opskrba medicinskim pomagalima onih muškaraca čija je inkontinencija blaga, pošto za sada ne postoji dobro rješenje za njihov problem, to jest nabavka prilagođenih, upijajućih uložaka uz državnu potporu. WONCA, Svjetski savez liječnika obiteljske medicine želi obratiti pozornost na ovaj, kao i na druge slične probleme prilikom Svjetskog tjedna inkontinencije.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), u 2050. godini će udio populacije starije od 65 godina u stanovništvu svijeta dosegnuti 25%. Među razvijenim zemljama prosječna starost populacije najbrže raste u Europskoj Uniji. U samoj Uniji, zemlje srednjoeuropske regije – Slovenija, Hrvatska, Mađarska – imaju veoma slične probleme, premda u zdravlju i kvaliteti života starih ljudi u navedenim zemljama postoje značajne razlike. Treba imati u vidu da rastom prosječne očekivane starosti stanovništva povećavaju se zadaće društva u vezi s njegovanjem starih osoba: održiva njega starih i nemoćnih postala je najvažniji društveno-ekonomski izazov u XXI. stoljeću.

Inkontinencija je stanje kada bolesnik ne može zadržati mokraću ili stolice i zbog toga pati od nehotičnog curenja urina ili stolice. Ovim problemom je širom svijeta obuhvaćeno otprilike 400 milijuna ljudi. Bolesti probavnog trakta ili mokraćnog mjehura kod mnogih predstavljaju ʺtabu temuʺ, te zbog toga osobe s takvim problemima u brojnim slučajevima nisu adekvatno dijagnosticirane. Našim sugrađanima, rođacima, roditeljima i prijateljima s takvim problemom je često teško govoriti o svojem stanju. Stigmatizirani su u društvu kao nečisti, osobe loših higijenskih navika što dovodi do depresije, izoliranja iz društva i općeg pogoršavanja njihovog funkcioniranja u društvu. Prema procjenama stručnjaka, manje od 40% bolesnika s inkontinencijom mokraće traži pomoć od liječnika ili medicinskog stručnjaka, a ovaj je postotak kod ljudi s inkontinencijom stolice još manji. Dakle, ovi problemi nisu tretirani na adekvatan način, medicinski stručnjaci se ne bave ozbiljno situacijom, bez obzira na to da je stanje inkontinencije vrlo nepovoljno utječe na opću kvalitetu života i samopoštovanje bolesnika.