Kako im to i ime govori, kod zvučnih je instalacija ključan zvuk, u ovom slučaju zvukovi koji će kod velikog broja Riječana sigurno prizvati neku nostalgiju. Projekciju Vičićevih fotografija riječke industrijske baštine u sadašnjosti prati zvuk snimljen upravo na tim lokacijama, pa tako uz fotografije Metropolisa, Hartere, lansirne rampe nekadašnjeg Torpeda i lučke dizalice čujemo vlakove, galebove, brodske sirene, more…
S druge strane galerije, upravo kao kontrast, nalaze se motivi mikrolokaliteta Žakalj u kanjonu Rječine, nekad moćnog industrijskog pogona nadomak grada, a danas potpuno prirodom osvojenog mjesta. Motivi Žaklja podsjećaju na monumentalnu industrijsku prošlost grada, ali i prolaznost industrije koja pregažena vremenom, nepotrebna, postaje suvišna i čiji se relikti stapaju u pejzaž odnosno postaju njegov dio.
Izložba nas tako upozorava kako će i sve ovo oko nas, što sada slušamo i gledamo, uskoro postati prošlost, jer sve je prolazno. Nemojte zbog toga biti tužni, sjetite se stiha našeg poznatog pjesnika Petra Preradovića: stalna na tom svijetu samo mijena jest…
Foto: Ivo Vičić
B.Ž.
Komentari