Parkinsonova bolest odnijela Soniu Rykiel

166

Sonia Rykiel, rođena kao Sonja Flis 25. svibnja 1930. u bogatom pariškom predgrađu Neuilly gdje se nedavno i ‘ugasila’ od posljedica Parkisonove bolesti, bila je i osnivateljica “Kuće Sonia Rykiel”, te je odavno nazvana kraljicom pletiva i izumiteljicom suvremenog stila “démode” koji je nametnula današnjoj modi crnu boju i pruge kao i preobraćene prosive, oslobađajuci odjeću postava i duplih neprovidnih slaganja, zakačaljki, ostvarivši prve jogginge od pliša.

Rumunjsko-poljskih korijena, bila je najstarije dijete od pet nasljednika imućne obitelji. Već 1948. godine radi u pariškoj “Velikoj Kući Bjeline”, a 1954. se udaje za Sama Rykiela, vlasnika privlačne prodavaonice odjeće “Laura” smještene u 14. okrugu Grada svjetlosti. Tu kreira prve pulovere podižući dvoje djece: Nathalie rođenu 1955. i Jean-Philippea šest godina kasnije. Dječak je bio slijep od rođenja što mu nije smetalo da postane uspješan glazbenik i kompozitor.

Početkom 1960. godine poznati časopis “Elle” objavljuje na naslovnici portret Audrey Hepburn u Rykielovom puloveru. Glumica je slučajno pronašla njenu prodavaonicu i kupila 14 pulovera razlišitih boja. Pet godina kasnije supružnici Rykiel su oformili tvrtku “Sonia Rykiel” a 1968. iako rastavljeni, brand istog naziva. Nekoliko mjeseci kasnije otvaraju novu prodavaonicu na lijevoj obali Seine.

Vrlo čitani američki magazin “Women’s Wear Daily” je Rykiel 1967. proglasio “kraljicom modnog pletiva”, a njezin stil “démode” postaje popularan zahvaljujući neobičnim vunenim kombinacijama sa strassom i pisanim porukama na odjeći. Kreacije Sonie Rykiel udružene su s imidžom Parižanke: ženstvene, slobodne, senzualne i neovisne!

rykiel models

Muza Roberta Altmana

Glumica i dizajnerica nadahnula je Roberta Altmana za glavni lik čuvenog i nagrađivanog filma “Prêt-à-porter”, u kojem je interpretirala samu sebe. Dekorirala je unutrašnjost čuvenih pariških hotela, “Crillona” smještenog na slavnom trgu Sloge i “Lutetia” u kojemu su se okupljali Židovi koji su preživjeli užase europskih logora, među kojima su bili i rođaci Sonie Rykiel.

Parkisonova bolest se objavila krajem devedesetih godina prošlog stoljeća, ali je kreatorica to skrivala desetljeće i pol, otkrivši je 2012. godine u knjizi obrađenoj sa novinarkom Judith Perrignon, pod nazivom “Ne zaboravi da se igram”. Bolest je bila uzrok njezinog ovotjednog iščeznuća.

Sonia Rykiel je bila autorica desetak knjiga od kojih su najšitanije “Htjela sam je golu” iz 1979. godine, “Završena, kolekcija se nastavlja” objavljena 1994., “Crvene usne” objavljena dvije godine kasnije, pa “Casanova je bio žena”, izašla iz tiska 2005. Tri godine kasnije je objavljeno djelo “Sonia Rykiel-izložba” povodom njezine velike postavke u pariškom Muzeju Mode i Tekstila koja je trajala cijelu zimu 2008. i 2009 godine.

Kreatorica je ostvarila i miris “Sedmo čulo” 1978. godine, a kreirala je i dječje pa muške modele. Ostvarila je zanimljivu ulogu u filmu Bunnyja Schpolinskog “Bogate, lijepe itd” a Fréderic Mitterrand je 2008. snimio dokumentarni film “Nemirna Sonia Rykiel”. Prije tri godine pored Ordena Legije Časti i titule Viteza umjetnosti i književnosti koje je ranije dobila, postala je i nacionalni oficir Odreda Časti.

Džana Mujadžić

Komentari