Izložba Studio Blumenfeld očarava publiku

67

Francuski muzej Nicephore Nièpce nanovo aktualizira fotografiju Erwina Blumenfelda, najuspješnijeg i najtraženijeg fotografa mode 40 i 50 godina prošlog stoljeća. Izložba nazvana “Studio Blumenfeld” je – očaravajuća! Zahvaljujući 700 filmskih planova, ostvarenih iz upornosti zaposlenih u francuskom Filmskom arhivu, izrađeno je stotinu tiraža što pokazuju originalne boje i nijanse. Postavka pokazuje etape produkcije predivnih tiraža i posebne tretmane za održavanje bliješki umjetnikovih tonova, koji su radost očima. Teško je povjerovati da ovako moderne slike, potiču iz sredine 20 stoljeća. Do kraja postojanja, Blumenfeld je radio umjetnička djela, a ne samo fashion fotografije, tesko podnoseći miješanje “industrije” i trgovinskih obaveza, u sferu osobnog i profinjenog stvaralaštva.

 Izlozba u Muzeju Nièpce, započinje predstavljanjem najslavnijih slika, naglasavajući kako je umjetnik na komercijalnoj fotografiji primjenjivao vizualne opite, naučene u Europi, za trajanja 30 godina proslog stoljeća.
Primoran napustiti rodnu Njemačku, on je u “američkom azilu” kako ga je nazivao, “uvodio kulturu”, kao odgovor fašizmu. Slaganje nekoliko fotografija, praćeno neobičnim montažama i različitim filtriranjima, podvajanjima i igrom zrcala, isto kao i smjela kadriranja oblika, pa nadrealistička solarizacija su redovito primjenjivani na njegovim uradcima koji su naglašavali vrijednost odjeće, šminke ili nakita.
Zanimljivo je da Blumenfeld boju nije smatrao dekorativnim, modnim dodatkom, nego glavnim sadržajem. Poigravao se nijansama: siva haljina, na sivoj podlozi!Stavljao je obojene panoe u atelje ili redao oprave različitih boja, kao što to slikar čini na osobnoj paleti, imitirajući odsjaj duge. Francuski muzej je izlozio fotografije urađene u ateljeu koje su, najčešće, alternativni pokušaji što ih je umjetnik nastojao sačuvati. Usporedljivi sa slikama objavljenim u revijama i magazinima davne epohe, stavljeni su u vitrine muzeja da odole vremenu. Blumenfeld je neprastalno u sukobu sa kreatorima različitih brandova. Nije se slagao ni sa poznatim Alexanderom Libermanom iz časopisa “Vogue”, koji ga je podržavao.

Posjetitelj muzeja je ugodno iznenađen slobodom nekadašnjih publikacija, otvorenih inovacijama, prohujale 1945 godine. Tada je “Vogue” na naslovnici objavio okrvavljeni križ, kao referencu na “Crveni križ”.Pet godina kasnije Blumenfeld komponira naslovnicu s ustima, okom i madežom. Nije se ustručavao životinjama stavljati dijamantske ogrlice. U magazinu “Look” je 1958. godine pokazao je crnu manekenku, izazvavši posebno čudjenje. Učinio je to na neobičan način : mlada žena se nalazila sasvim desno, na dijelu novine koji se savija, pa se mogla lako otkinuti. Ipak, čitatelji su bili šokirani.
Osim što fotografije odišu nepobitnom, rafiniranom elegancijom i subtilnim erotizmom, Blumenfeld je naglašavao i detalje : tajice što umnožavaju ženske noge, ruž osvjetljava usta, izašla iz tame. Žena je jednovremeno culna i povučena ali jako stilizirana. Karakteriziraju je uzdignute obrve, jarko crvene usne. Blumenfeld je objašnjavao u osobnoj autobiografiji nazvanoj “Nekada i poslije rata”:”Posvećujem pažnju životnim fetišima – očima, kosi, grudima, usnama…”
Daleka i nestvarna, žena Blumenfeld je nejasna silueta, san i maštanje.

Džana Mujadžić

Komentari