Tanja Blašković: “Svatko ima pravo osjećati se ugodno u svojoj koži, voljeti svoje tijelo te ne biti izložen ružnim komentarima na račun svog izgleda”

1585
Foto: Tanja Blašković

Tanja Blašković svestrana je umjetnica koja trenutno radi i živi u Rijeci te djeluje u raznim umjetničkim područjima – od ilustracije i dizajna, street arta, scenografije, kostimografije, primijenjene umjetnosti, izrade fanzina pa do mentorstva kreativnih radionica za djecu i odrasle. Teme koje se provlače kroz njezin rad su ekologija, održivost, borba za ljudska prava, feminizam te ljubav prema prirodi i životinjama.

Prilično si svestrana… Radiš murale, pokrenula si svoj brend, baviš se i dizajnom, kostimografijom i scenografijom, izrađuješ tapiserije i umjetničke instalacije… Kako je tekao tvoj razvojni put u toj svestranosti?

Oduvijek sam bila jako znatiželjna i zanimale su me razne tehnike i razni oblici umjetničkog stvaralaštva tako da sam prihvaćala svaku priliku koja mi se ponudila. Išla sam na razne radionice, sudjelovala u raznim projektima, a kada me nešto zanimalo, a čega tada nije bilo, sama bih pisala i vodila projekte. Također, imam tu sreću da su mi moji suradnici i kolege uvijek davali priliku da se okušam u novim i različitim ulogama na čemu sam neizmjerno zahvalna.

U recentnom periodu radila si na nekoliko projekata koji za cilj imaju osnaživanje žena. Što te pokrenulo u naumu da kreneš osnaživati žene na ovaj način?

Što sam starija to više uviđam neke obrasce ponašanja unutar društva za koje smatram da se trebaju promijeniti te želim pomoći da kao društvo shvatimo da neke stvari nisu prihvatljive. Kao žena susrećem se sa seksizmom i mizoginijom svaki dan, od odlaska na tržnicu do poslovnih odnosa. Zaista je vrijeme da se to promijeni. A promijenit će se tako da svi počnemo reagirati na svaki oblik neprihvatljivih ponašanja. Ja sam žena pa u svom radu progovaram iz ženske perspektive, ali zaista mi je cilj osnažiti sve, bez obzira na spol. Cilj mi je da budemo društvo kakvo mislim da možemo biti. Tolerantno i pravedno za sve.

Rijeku krase tvoji murali. Gdje sve možemo pronaći tvoje murale? Koji ti je najdraži mural?

Moji murali se nalaze u Kružnoj ulici, Vodovodnoj ulici, Harteri, Ružićevoj ulici, unutarnjem dvorištu OŠ Nikole Tesle, na plaži na Kantridi, na Gornjoj Vežici ispred robne kuće… Na muralima su najčešće motivi žena i biljaka, nježni su i vedrih boja jer mi je, kada radim murale, cilj uljepšati javni prostor i progovarati o ozbiljnim temama na jedan suptilan i pozitivan način. Svi biljni murali komentar su na veliki nedostatak grada Rijeke – premalo zelenih površina, dok ostali imaju svaki svoju priču. Najdraži mi je mural koji se nalazi na izlazu/ulazu iz Vodovodne ulice koji prikazuje ženu na lastavici, a simbolizira prikaz slobode.

Snimka zaslona 2021-08-10 132308

Tvoji murali su jako nježni, šareni i topli. Što želiš poručiti slučajnom prolazniku?

Želim u gradsko sivilo unijeti malo topline i nježnosti – mislim da nam to svima fali. Osobito u ovo doba socijalnog distanciranja, a opet kroz motiv progovoriti o nekim ozbiljnijim temama. Drago mi je da građani i prolaznici to prepoznaju i da su reakcije na rad većinom pozitivne.

Između ostalog, radila si i mural „Bitna si“. Jednom prilikom istakla si kako murale radiš u vrijeme kada su ulice manje prometne kako bi izbjegla neprimjerene komentare i neugodna iskustva. Bi li možda htjela s nama podijeliti takvo iskustvo? Na koji način se boriš protiv toga? Što to govori o našem društvu danas, zašto se takve situacije i dalje događaju? 

Da, kroz razgovor s kolegicama znam da moja negativna iskustva nažalost nisu izuzetak. Ljudi si jednostavno uzimaju za pravo da vam svašta kažu i budu jako neprimjereni samo zato jer ste žena i jer radite nešto na ulici. Uvijek su u pitanju stariji muškarci čiji neprimjereni komentari imaju seksualnu konotaciju. Tu su i ”šale” poput mrdanja ljestvi dok se na njima radi što je neopisivo opasno. Većinom se pravim da ih ne čujem i ignoriram dok ne otiđu ako vidim da se radi o alkoholiziranim muškarcima koji bi mogli napraviti veći problem ako im se suprotstavim. A ako procijenim da mogu nešto reći vrlo jasno kažem da su neprimjereni i da mi smetaju dok radim. To ih iznenadi, uvrijede se i otiđu. Takve situacije se i dalje događaju jer su stariji muškarci odrasli u vremenu u kojem im se takvo ponašanje dozvoljavalo, žene su šutile i trpile i vrlo teško da će oni sada promijeniti mišljenje. To naravno nije opravdanje i treba reagirati na neprimjereno ponašanje kako bi uvidjeli da je neprimjereno (ukoliko vas to ne dovodi u opasnost). Mislim da većina ljudi još uvijek nije ni svjesna da neki komentari nisu u redu. Mislim da su po tom pitanju mlađe generacije puno „bolje„ i da su svjesnije da trebamo težiti ravnopravnom društvu. Zapravo, nadam se da jesu i da se ne radi samo o mom okruženju.

Snimka zaslona 2021-08-10 132218

Pokrenula si i modni brend Eston Teco, koji isto na neki način osnažuje žene. 

Glavni cilj kod osnivanja brenda mi je bio ponuditi odjeću i modne dodatke koji su održivi i koji kroz spoj mode i umjetnosti progovaraju o važim društvenim temama. Same majice i torbe su napravljene od certificiranog organskog pamuka, printaju se eko-friendly bojama, trenutno najodrživijom tehnologijom, rade se isključivo po narudžbi i to u Varaždinu, a sam proizvođač majci je član Fair wear fondacije koja se bori za bolje radne uvijete u tekstilnoj industriji. Brza moda i tekstilna industrija je drugi najveći zagađivač nakon naftne industrije i mislim da je to poražavajuće jer danas zaista ne mora biti tako. Htjela ponuditi alternativu takvom konzumiranju mode. Prva kolekcija „Hello summer„ za cilj ima osnaživanje žena kroz ilustracije stvarnih ženskih tijela raznih konfekcijskih brojeva. Druga kolekcija „Nešto lijepo„ govori o važnosti prirode i boravka u prirodi za mentalno zdravlje, a treća koja uskoro izlazi ”Game over” govori o klimatskim promjenama. Planovi za brend su veliki te će se uskoro u ponudi naći i drugi proizvodi osim majci i torbi.

CD6EBBEC-E911-4E07-90DA-CBDF3A6F1EDC
Foto: Tanja Blašković

Kada je i kako nastao Eston Teco? Što predstavlja taj naziv?

Eston Teco je kao ideja nastao još prije par godina, a osnovan je u ožujku ove godine. Samo ime dolazi iz jezika Esperanto i znači budućnost što najbolje opisuje sve za što se Eston Teco zalaže: za budućnost, za nas i generacije koje tek dolaze, za planet i životinje s kojima ga dijelimo. Kod osnivanja mi je jako važno bilo s kojim materijalima i na koji način se proizvode odjevni predmeti, a kad mi se pružila prilika, za suradnju sam se javila tvrtki iz Varaždina Caspar Design čije su poslovne politike jako bliske mojima. Trenutno su u ponudi majice i torbe, ali uskoro će se ponuda proširiti i na druge odjevne predmete i modne dodatke.

Što misliš o brzoj modi? Naime, tvoj brend promiče upravo suprotno – održivu modu. Što te potaknulo na takvu jednu održivu priču?

Mislim da je brza moda pogubna za ljude i planet, uzrokuje strašno zagađenje, a ljudi koji rade za takve brendove rade u neljudskim uvjetima. Jedino što je ”dobro” je da si više ljudi može priuštiti odjeću. Međutim, kada bi svi bili dostojanstveno plaćeni za svoj rad, to ne bi bio problem tako da ni taj argument ne opravdava brzu modu. Osim toga, proizvodi koje nude brendovi brze mode su većinom jako nekvalitetni i morate vrlo brzo kupiti novi proizvod što opet pridonosi onečišćenju. Zbog svih ovih razloga htjela sam ponuditi održivu alternativu – u kvaliteti, materijalima koji se koriste, bojama kojima se printa dizajn, ali i radnim uvjetima ljudi uključenih u cijeli proizvodni proces.

Smatraš li da je došlo vrijeme u kojem bi žene trebale prestati robovati određenom standardu ljepote? Koliko se teško danas „ogoliti“ i pokazati naše normalno tijelo sa svim nesavršenostima, koje su isto tako normalne? Zašto ih se uopće smatra tolikim baukom?

Da, vrijeme je da shvatimo da postoje različita tijela i da nečiji oblik ili veličina ne određuje nečiju vrijednost. Svatko se ima pravo osjećati ugodno u svojoj koži, voljeti svoje tijelo te ne biti izložen ružnim komentarima na račun svog izgleda. Povećanjem vidljivosti normalnih ljudskih tijela dogodit će se upravo to da vidjeti nečije strije, urasle dlake, celulit… više neće biti „bauk„ već nešto normalno. Zato jer to je normalno! Mislim da neki objektivni standard ljepote nikada neće nestati, eventualno će se kroz vrijeme mijenjati, ali će se tome pridodati i jedan širi pojam ljepote koji ne uključuje samo nečije mjere i izgled. Također, vrijeme je da u pojam ljepote uključimo i ne-bijele osobe, LGBTIQ+ osobe, osobe sa invaliditetom i ostale koji su do sada, kada se pričalo o ljepoti, bili isključeni.

C653872F-46B0-4EED-A0B4-B67E4771A535
Foto: Tanja Blašković

Zašto smo nezadovoljne svojim tijelima i zašto se toliko teško okrenuti body positivityju?

Mislim da idemo ka tome da se normaliziraju normalna tijela i da se polako pojam ljepote mijenja i postaje sve uključiviji.  Nezadovoljne smo svojim tijelima jer su nam od malena nametnuti neki standardi koji za većinu nas nisu ostvarivi kako bi nam se prodali proizvodi. Kapitalisti izmisle do tada nepostojeći problem koji nam nametnu kao standard te ponude „rješenje„ za određenu cijenu. Najgore što za industriju ljepote možete učiniti je da volite sebe, pa ajmo se voljeti!

Ljeto je, a upravo s ljetom najčešće dolazi nezadovoljstvo vlastitim tijelom. Tvoja prva kolekcija nosi naziv „Hello summer“ i posvećena je ženskim trbusima. Zbog čega si odabrala upravo ovaj dio tijela?

Meni su trbusi prekrasni i htjela sam ih predstaviti kroz jarke i vedre ilustracije stavljajući naglasak na njih kako bi svi vidjeli koliko su lijepi, bez obzira na veličinu. Uvijek nam je lakše uvidjeti ljepotu u nekom drugom, a kada se radi o nama samima to ide malo teže. Nadam se da će se to kroz ovakav pristup ipak promijeniti i da će podignuti samopouzdanje ženama koje te ilustracije vide i prepoznaju se u njima.

IMG_0316
Foto: Tanja Blašković

Je li društveno angažirana umjetnost i održiva moda put ka boljoj budućnosti ili tek samo utopija?

Pa i jedno i drugo… ako ne probamo nećemo znati, ja mislim da se treba boriti za budućnost pa koliko god utopijski to zvučalo. Meni je važno boriti se i znati da nisam samo promatrala svijet i probleme koje uočavam, već da sam nešto po tom pitanju i napravila, koliko god maleno ili nevažno se to nekom činilo.

Otvorila si obrt usred pandemije. S obzirom na vrijednosti koje promičeš u svojoj umjetnosti i radu, kako si premostila jaz između spomenutih vrijednosti i kapitalizma? Spomenula si da ti je najveći problem sudjelovati u kapitalističkom sustavu u kojem nema mjesta ničemu osim profitu…

Vrlo je teško odmaknuti se od kapitalizma kada je to sustav u kojem trenutno svi sudjelujemo, ali to pokušavam tako što za određene stvari nema mjesta kompromisu. Možda bi moji proizvodi mogli jeftiniji, ali po cijenu kvalitete, održivosti i radnih uvjeta ljudi koji su uključeni u proizvodni proces, a to ne dolazi u obzir makar to značilo da je moja zarada minimalna. Najveći izazov otvaranja obrta je, usred pandemije ili ne, hrvatska birokracija koja jako otežava poslovanje. Još uvijek sam malo poduzeće i još uvijek učim, ali sustav nam je pun nelogičnosti i teško se snaći, pogotovo kao poduzetnica početnica.

IMG_0818
Foto: Tanja Blašković

Uzimajući sve ovo u obzir, kako se osjećaš biti dijelom jedne ovako velike priče? Činiš zaista velike stvari: od borbe protiv nasilja na ženama, borbe protiv objektivizacije žena… i to sve kroz svoj rad.

Hvala vam na ovom komentaru. Iskreno, ima dana kada mi se sve čini uzaludno jer je teško odmaknuti se od svojih nesigurnosti i vidjeti kako moj rad utječe na zajednicu, ali kad vidim do koliko je ljudi moja priča doprijela i koliko žena mi se javilo da ih je moja priča ohrabrila i inspirirala, neizmjerno mi je drago da mogu na takav pozitivan način utjecati na, možda ne svijet, ali svoju okolinu i to me motivira za daljnji rad i borbu.

Što bi poručila svim ženama?

Poručila bi svima, ne samo ženama, da smo svi na ovoj planeti zajedno i zajedno moramo raditi na stvaranju ravnopravnijeg i tolerantnijeg društva osnažujući i inspirirajući jedni druge.

IMG_0676
Foto: Tanja Blašković

Komentari