Stepenicama u Barčićevoj Matko Kezele mozaikom udahnuo novi život

643
Matko Kezela

Diplomirao si na prestižnoj visokoj školi za umjetnički mozaik u Udinama i od tada samostalno stvaraš svoje mozaike? Koliko si radova do sada potpisao i gdje se oni nalaze?

Škola za mozaik u Spilimbergu blizu Udina svjetski je poznata i studenti iz svih zemalja dolaze tamo izučavati umjetnost mozaika. Od 2003. godine kada sam diplomirao, vratio sam se u Rijeku i započeo samostalno putovanje u taj svijet. U početku sam radio projekte vezane uz uređenje interijera te promovirao mozaik i svoj rad na samostalnim i grupnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu. Nakon mojih prvih izlaganja u javnosti primijetio sam da publika baš i nije upoznata s mozaikom i njegovim mogućnostima u umjetnosti ili njegovim potencijalom primijenjene tehnike. Tada sam pokrenuo i nekoliko radionica za učenike osnovnih škola na području Rijeke i okolice kako bi najmlađima pružio mogućnost da se pobliže upoznaju s ovom umjetnosti. Kasnije, točnije 2011. godine pokrenuo sam projekt „Biennale mozaika Rijeka“, koji se održao tri puta. Cilj takve izložbe bio je da širu javnost upoznamo s mozaikom te da se ujedno promoviraju umjetnici koji se njime bave. Slijedom okolnosti od 2007. godine počeo sam se baviti i restauracijom. Zahvaljujući Hrvatskom restauratorskom zavodu stekao sam veliko iskustvo na mozaicima iz rimskog perioda pa skroz do mozaika Ede Murtića. Većinom sam radio na projektima na području Rijeke i Istre, ali bilo je i nekoliko inozemnih suradnji.

Neki od mojih dražih projekata koje sam radio jesu mozaici oni u interijerima Hotela Kvarner Palace u Crikvenici i Hotela Miramar u Opatiji. Od restauracija izdvojio bi mozaik u mauzoleju obitelji Gorup na groblju Kozala i Murtićev mozaik na spomeniku u Čazmi.

Ovo ljeto surađivao sam na jednom mozaiku u Crnoj Gori zajedno s kolegom sa studija u Spilimbergu, a napravili smo mural od 30 m2 s prikazom brdovitog zaleđa Bokokotorskog zaljeva.

121966624_648803812503504_3055107641259471462_n
Pripreme za izradu mozaika odvijaju se u ateljeu

Otkud ideja da mozaikom ukrasiš neke od riječkih stepenica i kako si odabrao upravo ove u Barčićevoj ulici?

Ideja je bila da privučem pažnju i interes javnosti za ovu umjetnost, a čini mi se da je najbolji način za to da se umjetnost dovede na ulicu. Mozaični murali, ali i stepenice obložene mozaikom vrlo su popularni u južnoj Americi i privlače veliku pozornost svojim dimenzijama, šarenilom i refleksijom svijetla. U Europi je takva vrsta primjene mozaika započela u drugoj polovici 20. stoljeća. U tom periodu naši vrsni umjetnici izvodili su velike površine mozaika za javne prostore na području Hrvatske i bivše države.

Izrada mozaika za stepenice u Barčićevoj ulici spada u sferu ulične ili urbane umjetnosti gdje ona postaje podložna oduševljenju šire publike, ali i mogućoj devastaciji pojedinaca. Prvenstveno ideja je bila da se odaberu betonske stepenice, jer smatram da bi bilo šteta kamene stepenice oblagati mozaikom. Stepenice koje se nalaze u Barčićevoj pokazale su se idealne pošto su djelomično oštećene te su se ovom intervencijom jednim djelom sanirale, ali im se dala i jedna nova estetska vrijednost. U planu su bile još neke lokacije u centru grada međutim one su otpale, jer je Konzervatorski odjel u Rijeci imao primjedbe.

122171150_1556422357881248_6092768353102735913_n
Izrada mozaika na stepenicama u Barčićevoj ulici

Umjetnička prostorna intervencija tvojih mozaičnih stepenica sufinancirana je sredstvima Poslovnog kluba PartneRi. Kako je došlo do te suradnje i je li ona ispunila tvoja očekivanja?

Ideju o izradi mozaika na stepenicama držao sam dugo godina u ladici i čekao pravi trenutak. Projekt sam prijavio na natječaje EPK2020 međutim takva ideja se nije uklapala u njihov koncept, drugim riječima odbili su me. Natječaj koji je raspisan od strane Poslovnog kluba PartneRi imao je idealne propozicije za provesti takav projekt. U prvom krugu natječaja na koji sam se prijavio projekt je odabran i financiran. I ako je realizacija projekta bila predviđena za svibanj 2020, na žalost ova godina je ispala takva da su svi planovi i rokovi poremećeni, tako da je projekt završen početkom listopada. Projekt je realiziran zahvaljujući poslovnom klubu PartneRi i pojavili su se u pravom trenutku.

Tko su bili tvoji suradnici koji su s tobom slagali mozaik po stepenicama? I kako se odvijao taj kreativni proces, od početka do kraja?

Projekt Ristep je zamišljen kako radionica čiji je krajnji cilj umjetnička intervencija u javnom prostoru. Preko facebooka objavljen je poziv zainteresiranima da se prijave na besplatnu radionicu i da tako sudjeluju u stvaranju umjetničkog dijela, ali i da ujedno i nauče jednu od tehnika mozaika koju kasnije mogu primijeniti kod kuće. Proces započinje s izradom nacrta, uzimanjem mjera stepenica, nabavom materijala, izradom mozaika i na kraju montažom. Mozaike smo izradili na stolovima u ateljeu te svaku stepenicu prenijeli na lokaciju kao pojedinačni segment. Kroz radionicu je prošlo oko 30 polaznika koji su se izmjenjivali tijekom dva tjedna. Polaznici su s velikim entuzijazmom dolazili i pokazali ozbiljan interes za neke buduće slične projekte.

122030661_633646364019943_8029754330943209716_n
Mozaik

Imaš li u planu ukrasiti mozaikom još neke stepenice u Rijeci i koje bi to bile?

Stepenica u Rijeci ne nedostaje, tako da je samo stvar odabira sljedeće lokacije i ishođenje potrebnih dozvola za intervenciju na javnoj površini.

U svijetu je urbani mozaik, na način na koji si ti obložio stepenice u Barčićevoj, vrlo popularan umjetnički izraz. Domaćima diže raspoloženje, daje bolju atmosferu u urbanom prostoru, a turisti ga vole i može postati turistička točka. Kakva su tvoja predviđanja za Rijeku i Hrvatsku općenito?

Jedna od atrakcija koja privlači turiste iz cijelog svijeta je park Güell u Barceloni koji je arhitekt Antoni Gaudi keramičkim škartom iz lokalnih tvornica obložio beskrajne površine, a danas je to pod zaštitom UNESCO-a. Takve intervencije u prostoru su izvedive i u Rijeci, ali sve uvijek ovisi o blagoslovu lokalne vlasti i financijama. Umjetničke intervencije u javnom prostoru dokazano djeluju na bolju atmosferu i ugodniji život građana. Brojene su manje ili veće lokalne inicijative gdje se kroz uličnu umjetnost u gradove dovode umjetnike iz svih krajeva svijeta kako bi oslikavali pročelja zgrada, neugledne zidove ili uljepšali zapuštene kvartove. Na taj način gradovi dobivaju novi identitet, privlače turiste i čine ih ljepšim mjestom za život. „Rijeka murala 2020“ je slična inicijativa koja je pokrenuta ove godine kada su oslikani zidovi i pročelja na području Vodovodne i Ružićeve ulice. Ristep bi se koristeći tehniku mozaika vrlo lako uklopio u takav projekt.

fun-4926289_1920
Park Güell u Barceloni

Vrata tvoj ateljea otvorena su za javnost i sve one koji se žele upoznati s mozaikom, koji postaje sve popularniji, ali je ujedno drevna umjetnost koju nalazimo i u svojoj sredini.

Vrata ateljea su ponekad otvorena, a ponekad zatvorena. Kreativni rada često zahtjeva mir i tišinu. Nisam jedan od onih koji rade noću, po danu sam puno produktivniji, ali i dnevno svijetlo je drugačije, više mi odgovara od neonskog. Da, mozaik je danas sve popularniji i sve prisutniji u privatnim i javnim prostorima. Nije nimalo čudno da je mozaik i u Rijeci prisutan od davnina, a o tome svjedoči bazilika u starom gradu koja je na žalost prekrivena. Tu je i nekoliko mozaika s početka 20. stoljeća. Moja je želja da se mozaik kao ulična umjetnost što skorije revitalizira u jednoj novoj formi i u suvremenom kontekstu.

122187840_430624504591401_35592287484244201_n
Složna ekipa zadovoljno pozira na stepenicama koje su ukrasili mozaikom

Komentari