Philippe Patrick Starck VRATAR LJUDSKOG UMA

215
Philippe Patrick Starck

“Volim otvarati vrata ljudskog mozga”, piše na internetskoj stranici Philippea Patricka Starcka, živućeg kralja modernog dizajna. Njegovi radovi zahvaćaju raspon od spektakularnih interijera do proizvoda masovne potrošnje, poput stolica ili četkica za zube. Tijekom svoje gotovo pola stoljeća duge karijere, svoj jedinstven smisao za dizajn primijenio je na sve – od centra za upravljanje otpadom u Parizu, do držača za papirnate ručnike. Na njegovom online dućanu možete naći stolove, prtljagu, stolice, satove, knjige, naslonjače, posuđe, svjetiljke, radioaparate, televizore, pribor za kupaonice, umjetnine, čak i organsku hranu u ambalaži koju je, naravno, dizajnirao Starck. Bez obzira na što usmjerio svoje napore, ostavlja dojam igranja onim što nam je poznato i dodavanja njegovog aerodinamičnog, organičkog dizajna kako bi eksperimentirao rezultatom. Filozofija njegovog stila uvijek je bila usmjerena masama – dobar izgled, ali proizvodnja po niskoj cijeni. “Moramo ljepotu, koja je kulturalni koncept, zamijeniti dòbrom, koje je humanistički koncept”, govori Philippe.

Rodio se u Parizu 1949., u obitelji dizajnera aviona Andrea Starcka, čiji je posao bio unaprjeđivanje postojećeg dizajna. Možda je upravo on bio uzor zbog kojeg je Philippe odlučio redizajnirati svijet i učiniti ga boljim. Još odmalena volio se igrati u očevoj radionici, punoj naprava, motora i rezervnih dijelova neodoljivih radoznalom djetetu. Iako se u radionici odlično snalazio, u školi i među svojim vršnjacima bio je povučen te je izbjegavao ići u školu kad god je mogao. “Bio sam potpuno nesposoban adaptirati se na društvo i školu”, izjavio je u jednom intervjuu za časopis People, “Proveo sam mladost u bijegu.”
Na svu sreću, jedan od njegovih puteva za bijeg bio je njegov hobi – rastavljanje i sastavljanje stvari, koji ga je odveo do dizajna i prestižne škole Nissim de Camondo.

Nakon što je završio školu, pokrenuo je tvrtku specijaliziranu za dizajn namještaja na napuhavanje. Tvrtka nije potrajala, ali se Philippov rad pročuo pa je već iduće godine počeo surađivati s Pierre Cardinom. Međutim, njihovi pogledi na dizajn bili su dijametralno suprotni: “Kad sam počinjao karijeru bio sam šokiran time što je cilj dizajna bio stvoriti prekrasne predmete, koji će se prodavati bogatašima u skupim buticima”, rekao je jednom. “Zašto ti ljudi nisu mogli uvidjeti vulgarnost toga što su činili? Ja sam htio upravo suprotno; ako sam imao dobru zamisao, htio sam je podijeliti s milijun ljudi.”
U tom se razdoblju Starck opustio i u socijalnim kontaktima te je ubrzo bio prihvaćen na sceni pariških noćnih klubova. Uskoro je spojio ugodno s korisnim pa je tijekom sedamdesetih stekao reputaciju radeći dizajn interijera klubova La Main Bleue i Les Bains Douches. 1979. osnovao je kompaniju “Starck Products”, ali pravi je proboj ostvario tek 1982. kad ga je francuski predsjednik François Mitterrand angažirao kao dio tima koji je radio na njegovoj privatnoj rezidenciji u Parizu. Taj prestižni posao podigao je njegovu karijeru na novu razinu te je uskoro uslijedio i novi posao: uredio je restoran Café Costes, sa spektakularnim stepenicama i dizajniranim namještajem. To je pokrenulo lavinu drugih ugostitelja koji su htjeli Starckov dizajn i on je konačno došao u priliku birati poslove koji se njemu sviđaju. Kroz osamdesete uživao je u statusu dizajnerske zvijezde, radeći posvuda i dajući intervjue raznim medijima, predstavljajući sebe kao “narodnog dizajnera”.

Nova faza u Starckovoj karijeri bilo je partnerstvo s američkim hotelijerom i suosnivačem legendarnog Studija 54, Ianom Schragerom. Philippe je dizajnirao niz hotela, uključujući Delano u Miamiju i Mondrian u Los Angelesu. Bili su to ogromni projekti, vrijedni stotine milijuna dolara, a Starck ih je izveo odlično. Njegovi hoteli uspoređeni su s kazalištima, s dramatičnim ulazima i smiješnim detaljima koji su se nalazili na tankoj liniji između ukusnog i blesavog.

Hotel Delano, Miami


Kažu da je tajna Starckovih interijera u načinu na koji pristupa poslu, poput redatelja koji radi film, razvijajući scenarije koji će ljude podići iz njihove svakodnevice u imaginativni i kreativni svijet mašte. Njegovi su hoteli tako postali bezvremenske ikone i dodaju novu dimenziju globalnoj panorami gradova. Međutim, zaista velik korak učinio je suradnjom s lancem trgovina Target, koji je od njega tražio da napravi niz kućanskih potrepština, ekskluzivno za njihove trgovine.

“Dobar dizajn može i treba biti dio svakodnevnog života. Uvijek tragam za magijom u stvarnosti”, rekao je u intervjuu. “Za istu cijenu možete dati više ljubavi, poštovanja i usluge ljudima.” Linija proizvoda “Starck Reality” uključivala je preko pedeset predmeta, od četkica za zube do stalaka za novine. “Moj cilj u ovoj demokratizaciji dizajna je omogućiti najugodnija i najuzbudljivija iskustva za što veći broj ljudi.”

Iako je mislio da se neće baviti dizajnom maloprodajnih mjesta, ipak se upustio u suradnju s Jean Paul Gaultierom, impresioniran Gaultierovim shvaćanjem njegove dizajnerske filozofije. Tako je dizajnirao i interijer Gaultierove trgovine na Madison Avenue u New Yorku, nastavljajući se baviti i raznim drugim proizvodima, poput, primjerice, računalnog optičkog miša koji je dizajnirao za Microsoft.

Iscjeđivač limuna “Juicy Salif” i “WW” stolica samo su dio Starckovih kreacija u području industrijskog dizajna i dizajna namještaja


Osim što je uvijek htio približiti dizajn svijetu, taj isti svijet je i silno poštovao. Još u ranim fazama rada zamislio je “Good Goods”, katalog ne-proizvoda za ne-potrošače na moralnom tržištu sutrašnjice, te je razvio i svoju vlastitu proizvodnju organske hrane. Razvio je i koncept “demokratične ekologije”, radeći na cijenom prihvatljivim kućnim vjetroelektranama i vozilima na solarnu energiju i hidrogen.

Možda najbolji primjer Starckove filozofije i nastojanja da poboljša svijet jest upravo njegovo odbijanje da radi s tvrtkama koje smatra štetnima za ljude. Među njima su naftne i duhanske kompanije, te one koje se bave kockom ili alkoholom. Zahvaljujući takvim poslovnim odlukama izgubio je određenu količinu novca, ali kako sam kaže – više novca mu ni ne treba. Fina ravnoteža lakoće njegovog rada i ozbiljnosti njegove filozofije sumirana je u izjavi koju je dao za Newsweek, upitan kojim je svojim radom najponosniji: “Idućim”, rekao je, “Jer nikad nisam do kraja zadovoljan onim što sam napravio.”

Jahta “A” dizajnirana je po uzoru na ratnu podmornicu

Zoran Krušvar

Komentari