Neville Brody SLOVO DIZAJNERSKOG ZAKONA

179
Neville Brody

Jedna moja draga suradnica znala je reći kako su joj na studiju dizajna govorili: “Ako želite biti pravi dizajneri, morate najprije naučiti voljeti slovo.” Uistinu, kad mi laici zamišljamo posao dizajnera, često razmišljamo o sjajnim i upadljivim radovima koji gotovo da postoje sami zbog sebe. Skloni smo tako zaboraviti sav trud uložen u oblikovanje sitnih stvari koje lako uzimamo zdravo za gotovo. A upravo je na njima Neville Brody stekao svjetsku slavu.
Neville Brody međunarodno je priznati dizajner, umjetnički direktor, brend strateg i konzultant. Također je i osnivač Research Studios mreže i partner u svim njihovim operacijama. Danas, uz predavanja i doprinose brojnim kulturnim i edukacijskim inicijativama, Brody radi ili samostalno ili uz Research Studios na raznim komercijalnim projektima za širok spektar klijenata.
Neville Brody rođen je 23. travnja 1957. u Southgateu u Londonu. Zanimale su ga lijepe umjetnosti te se školovao u tom pravcu. Upisao je 1976. trogodišnji studij grafike na London College of Printing, gdje su nastavnici često kritizirali njegov rad kao nekomercijalan, preferirajući sigurne i provjerene ekonomske strategije pred njegovim eksperimentima. Kako je 1977. punk kao glazbeni i društveni pokret uzeo maha u Londonu te snažno utjecao na urbanu kulturu, to se odrazilo na Brodyeve stavove i radove. Bio je gotovo izbačen sa studija zbog grafičkog eksperimentiranja s kraljičinom glavom na poštanskoj marki, a bavio se i dizajniranjem plakata za studentske koncerte. Napustio je studij 1979. “Jedini savjet koji su mi tamo dali, bilo je da nosim kravatu na razgovore. Nakon toga imao sam četiri godine siromaštva – ljudi su me uvjeravali da uzmem posao u oglašavanju, ali ja sam ustrajao u onome u što sam vjerovao i smatram da tako svatko treba učiniti. To što ne dobijete posao ne znači da niste dobri. Stvari dođu na svoje.” Zanimljivo je napomenuti da je na tom istom studiju s kojeg je skoro izbačen i kojeg je na kraju napustio, danas gostujući profesor.
Nakon napuštanja studija, Brody se priključio dizajnerskom studiju Rocking Russian, gdje se bavio dizajniranjem omota za ploče, prije nego što je prešao u Stiff Records 1980. Tamo je nastavio pomicati granice vizualnog izražavanja, za što je dobio priznanje u vidu mjesta umjetničkog direktora u nezavisnoj izdavačkoj kući Fetish Records, gdje je napravio neke od svojih najcjenjenijih uradaka, prvenstveno za bendove “Cabaret Voltaire” i “23 Skidoo”. Međutim, pravi uspjeh doživio je kao umjetnički direktor u The Face magazinu. Nakon toga, uslijedile su suradnje s brojnim časopisima, poput City Limits, Lei, Per Lui, Actuel i Arena, a posebno radikalno je promijenio izgled dvaju vodećih tiskovina u Britaniji – listovima The Guardian i The Observer. Gdje god došao, Brody je kroz svoj istraživačko-kreativni izraz uporno pomicao granice vizualnih komunikacija. Konačno, zahvaljujući istančanom osjećaju za samopromociju i gotovo nepogrešivom odabiru puteva koji najbolje odgovaraju njegovim ciljevima, Neville Brody učinio je slavnim posao, koji bi u normalnim uvjetima ostao opskuran. “Ako imate ideju,” Brody često voli reći “na vama je da je ostvarite.” Koristeći se klijentima kao što su magazin The Face i glazbenim kompanijama, Brody si je brzo izgradio atraktivnu reputaciju. Radio je za glazbenu industriju, ali i za modnu. Dizajnirao je ovitke rock biografija, ali i redizajnirao časopis New Socialist.


1988. već je bio ikona u svijetu dizajna pa su Thames & Hudson izdali knjigu o njegovom radu – The Graphic Language of Neville Brody, koja je postala najprodavanija svjetska knjiga o grafičkom dizajnu. Međutim, još jedan važan preokret dogodio se te godine: Brodyev studio kupio je svoje prvo računalo.
Dok je knjiga osvajala liste bestselera, Brody i njegov tim postali su opsjednuti kompjutorskim igrama. Jedna od njih, nazvana Crystal Quest, navodno je izliječila Brodya od tehnofobije. Jer, iako je prije toga već dizajnirao za četiri časopisa (New Socialist, The Face, Arena i City Limits), još uvijek je sva slova dizajnirao ručno! “Pristupio sam Apple Macu” smije se Brody “s napadačkim mentalitetom! Smatrao sam da su računala jednostavno previše digitalna, previše mehanička.” Na svu sreću, Crystal Quest promijenio je njegovo mišljenje. Sada Brody ima sasvim drugačije mišljenje o računalima: “Ljudi misle da su računala kao duplikati mozgova. Međutim, Mac je više kao saksofon. Ne učite kako ga koristiti, nego kako svirati s njim. Čitavu tehnologiju učite kako biste mogli improvizirati.”

U eri računala, Brody je našao još načina da poveća svoju publiku. 1990. otvorio je Fontworks, elektronski dućan koji prodaje dizajnerske fontove. Iz Fontworksa je proizašao Fuse, elektronski paket specijalnih fontova s pet postera u svakom izdanju. 1994. izašla mu je druga knjiga: The Graphic Language of Neville Brody 2, a Neville Brody studio promijenio je ime u Research Studios. U međuvremenu su se proširili na San Francisco, Pariz, Berlin i New York. Najpoznatiji su po sposobnosti kreiranja novih vizualnih jezika za mnoštvo aplikacija, od izdavalaštva do filma, inovativnih ambalaža do televizijskih logotipa. Među njihove klijente ubrajaju se Paramount Studios, Kenzo, BBC, Sony PlayStation, Apple, Microsoft, MTV, Philips, Bentley, The Guardian, Nike i drugi.

Među novijim Nevilleovim projektima ističe se redizajn The Timesa, uz kreiranje novog fonta “Times Modern”. To je prvi novi font koji se u tim novinama koristi od 1932. kad je uveden “Times New Roman”. Također, tu je i vizualni identitet izložbe suvremene umjetnosti u Parizu 2006., nazvane Nuit Blanche, a i novi izgled koji je Dom Pérignon dobio 2007. Uistinu, dalek put od plakata za punk koncerte, napuštanja studija i godina siromaštva. Nevilleova karijera jedna je od onih priča koje se mladim generacijama pričaju kao motivacija za ustrajanje u radu, a on sam vidi veliku razliku između dizajnera nekad i sad. “Razlika između današnjih mladih dizajnera i mene kad sam počinjao” kaže Brody “jest u tome što ja nisam počeo zato da bih postao slavan, nego sam imao svoje ideje i filozofiju. Danas je dizajn postao popularnost radi popularnosti. Ali slava te ne čini bogatim” upozorava nas čovjek čiji rad svakog dana promatra preko pola milijuna čitatelja The Timesa, o ostatku svijeta da i ne govorimo.

Zoran Krušvar

Komentari