K. Grcic – savršenstvo jednostavnosti

1234

“Konstantin Grcic rodio se u Münchenu 1965. godine”, jedna je jednostavna rečenica, koja služi svojoj svrsi, prenoseći potrebnu informaciju. Podređena je prvenstveno logici funkcionalnosti, a odlučimo li u njoj tražiti ljepotu, možemo je pronaći u ogoljenosti od nepotrebnih sadržaja. Ujedno, takva je rečenica pravi izbor za početak teksta o Konstantinu Grcicu, dizajneru čiji se radovi najčešće opisuju kao ogoljeni, jednostavni i minimalistički. Ono što ga razlikuje od danas pomodnog minimalizma jest definiranje funkcionalnosti u ljudskim terminima, kombinirajući formalnu strogost s dozom mentalne oštrine i humora. Svaki njegov rad karakterizira pažljivo istraživanje povijesti dizajna i arhitekture te autorova strast prema tehnologiji i materijalima, a Grcic, iako ga često nazivaju minimalistom, ipak preferira pojam “jednostavnost”. U svijetu gladnom spektakla, njegovi se proizvodi čine iznimkama u moru blještavih objekata koji grabe pažnju u izložbenim prostorima, ali koje ne biste željeli u svome dnevnom boravku.

Formalno, svoje je znanje Grcic stjecao izučavajući stolariju na Parnham College-u te industrijski dizajn na Kraljevskoj akademiji umjetnosti u Londonu. Tamo je surađivao s Jasperom Morrisonom, s kojim je dijelio zanimanje za praktičan i senzibilan dizajn. Grcic je za vrijeme školovanja u Londonu bio impresioniran slikama Morrisonovih ranih radova, a kada je upisao Kraljevsku akademiju umjetnosti, unajmio je studentski stan iznad Morrisonovog studija. “Bila je to puka slučajnost”, kaže Grcic. “Tražio sam stan i dogodilo se da sam ga našao u zgradi u kojoj se nalazio studio.” Morrison je tako ubrzo postao njegovim mentorom.

1991. Grcic je osnovao vlastiti studio, Konstantin Grcic Industrial Design, specijaliziran za različita područja dizajna, od namještaja i industrijskih proizvoda do izložbenih primjeraka i radova vezanih uz arhitekturu. Grciceva afirmacija tekla je brzo, tako je već u listopadu 2000. bio počasnim gostom Kortijk Interior Design bienala u Belgiji, gdje je predstavio bogati izbor svojih radova, a već iduće godina njegova Mayday svjetiljka osvojila je nagradu Golden Compass i postala dijelom stalnog postava Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku.

Svoju genijalnost nastavio je pokazivati i dalje; 2002. je u Cambridgeu postavljena izložba nazvana Goethe/Grcic: svakodnevni objekti. Ideja izložbe bila je kombinirati talente velikog genija njemačke literature i jednog od najistaknutijih mladih europskih dizajnera. Rezultat je bila izložba na kojoj su 63 predmeta za svakodnevnu upotrebu koji su pripadali Goetheovoj kućnoj kolekciji upotrebljena u instalaciji koju je dizajnirao Grcic. Obični su predmeti time pretvoreni u poticajan, nekonvencionalan i elegantan eksperiment.

Kroz tu je izložbu Grcic pokazao svoj subjektivni izbor Goetheovih svakodnevnih i osobnih predmeta. Od para piščevih čizama, dugmadi i rukavice do male tintarnice i privjeska za ključeve s tri pripadajuća ključa, Grcic je stvorio izložbu koja nudi neobični pogled na Goethea kao kolekcionara i ljudsko biće. Radije nego da izloži neke od 50.000 crteža, skulptura i prirodno-znanstvenih uzoraka koje je pisac skupio i koji se sad nalaze u arhivu Goethe Nationalmuseuma u Weimaru, Grcic je odlučio predstaviti osobne, banalne predmete poput spužve za pranje, pritiskivača za papire, grijača za ruke, kutija i slično. Predmeti su bili izloženi pojedinačno ili u malim grupama, u posebno izrađenim izložbenim vitrinama, osvijetljeni jednostavnom neonskom svjetiljkom koja prolazi kroz cijelu izložbu.

“Upotrijebio sam svoju znatiželju kako bih postavio izložbu udaljenu od stereotipa povijesti umjetnosti. Zanimali su me svakodnevni predmeti kao nositelji raspoloženja, slika, asocijacija i maštanja. Priče koje oni kazuju nisu iskazane očito, već se naslućuju.”

Jedan od najčuvenijih Grcicevih projekata svakako je stolica Chair One. Fantastično, originalno i primamljivo samo su neke od riječi kojima se najčešće opisuje njen dizajn. Kroz svoj minimalistički, industrijski izraz, konstruirao je oblik koji je skulpturalan, elegantan i teško zaboravljiv. Sačinjava ga jednostavan i gladak betonski plašt u bazi s rešetkastim aluminijskim sjedištem koje podsjeća na razloženi poliedar.
“Uvijek tražim logiku u tome zašto su stvari takve kakve jesu”, kaže Grcic. “Esencijalno mi je imati stvari ispred sebe, kao model, kao nešto fizičko i opipljivo, što mogu oponašati.” Svaki od njegovih radova može se promatrati kao niz točaka u kojima je autor donosio odluke, od kojih ga je svaka vodila sve bliže konačnom dizajnu. “Vodila nas je logika slijeđenja procesa, a proces nas je vodio korak po korak do nekih odluka”, rekao je Grcic, opisujući rad na projektu Chair One.

Danas KGID radi za neka od najvećih imena svjetske industrije dizajna, a mnogi Grcicevi radovi čine dio stalnih postava prestižnih svjetskih muzeja. Njegovi umjetnički eksperimenti kojima stvarnost raščlanjuje na osnovne čestice, odbacujući sve nepotrebne slojeve i gradeći čiste vizije predmeta iz svakodnevice, uspijevaju iz godine u godinu očuvati svježinu ideja i jasnoću izričaja, zadržavajući Grcica u samom vrhu svjetskog dizajna te u srcima vjernih obožavatelja njegovog nadahnutog rada.

Zoran Krušvar

Komentari