Joe Colombo – čovjek koji je osmislio budućnost

298

Deset godina djeluje kratko za karijeru, nečije životno djelo. Međutim, Joe Colombo, individua iskričave kreativnosti i života tako intenzivnog da mu se srce istrošilo već u 41. godini, u tom je vremenu uspio postati jednim od najvećih talijanskih dizajnera. Volio je milanske jazz klubove, svirao bubnjeve i bio strastveni pušač. Skijao je i volio brzu vožnju. Strast s kojom je uranjao u život odrazila se i na njegov umjetnički rad.

Rodio se 1930. pod imenom Cesare Colombo i već je u djetinjstvu pokazivao sklonost mehanici i kreativnom stvaranju, igrajući se edukativnim mehaničkim setovima. Stvaralački duh odveo ga je u umjetničke vode pa je upisao Accademia di Belle Arte di Brera u Milanu, koju je pohađao od 1949. do 1954. kad se prebacio na studij arhitekture. Svoje dvadesete godine proveo je baveći se apstraktnim slikarstvom i kiparstvom, pristupivši avangardnom pokretu Movimento Nucleare, kojeg su 1951. osnovali njegovi prijatelji Enrico Baj i Sergio Dangelo. Poput njih, i Joe je eksperimentirao slikajući apstrakcije inspirirane fosiliziranim organskim oblicima. Međutim, također je skicirao i fantastične vizije futurističkog “nuklearnog grada” u kojem će čovjek koristiti napredak atomske znanosti kako bi stvorio novi način življenja. Bila je to prekretnica u njegovom životu, jer je otada svaki njegov rad bio namijenjen stvaranju i unapređenju okoliša budućnosti. Međutim, u dizajn je ušao silom prilika – 1958. godine njegov se otac razbolio pa su Joe i njegov brat Gianni morali preuzeti obiteljsku tvrtku koja se bavila proizvodnjom električnih uređaja. Tu je Joe otkrio pravi “zabavni park” u kojem je mogao eksperimentirati sa svojim idejama i raznim materijalima poput PVC-a, polietilena ili fiberglasa. Pred njim se otvorio novi svijet dizajna pa je 1962. otvorio svoj dizajnerski studio, kroz koji je slijedio vlastitu futurističku viziju. Vjerovao je da nove tehnologije donose promjene i napredak društvu. Govorio je: “Mogućnosti koje donosi izuzetni razvoj audiovizualnih procesa ogromne su. Posljedice na način na koji čovječanstvo živi mogle bi biti znatne. Ljudi će moći učiti kod kuće i provoditi tamo svoje aktivnosti. Udaljenosti će izgubiti značaj.”
Danas vidimo kako se te njegove riječi ostvaruju, baš kao i kad je rekao: “Tradicionalne porodice prepustit će mjesto malim grupama stvorenim na osnovi afiniteta. Te grupe, živeći i radeći zajedno, trebat će novu vrstu nastambe – prostore koji se mogu transformirati, prostore pogodne za meditaciju i eksperimentiranje, intimnost i međuljudske razmjene.” U potpunosti posvećen toj ideji, Colombo se bacio na proizvodnju namještaja i osmišljavanje interijera koji će u takvom svijetu budućnosti biti neophodni.Tako je nastala fotelja Elda izlivena od fiberglasa, zatim fotelja Small Armchair With Curved Elements, koja se sklapala od tri komada savijene šperploče ili čuvena Universale stolica – nazvana tako jer su se na nju mogle montirati noge raznih dužina – već prema potrebi u datom trenutku.
Ne zadržavajući se samo na moderniziranju postojećeg namještaja, Colombo se okrenuo stvaranju novih koncepata koji bi bolje odgovarali onome što je umjetnik vidio kao mobilni, fluidni lifestyle tada svježih i modernih šezdesetih. Jedna od njegovih opsesija bila je očuvanje prostora pa je dizajnirao razne elemente za pohranu stvari tipa Combi – Centre, Man – Woman Container, a sve je kulminiralo 1970. kad je napravio Boby Trolley, pokretni plastični komad namještaja sastavljen od rotirajućih ladica i polica. On se i danas proizvodi, baš kao i mnogi slični koji ga oponašaju. Pojava oponašatelja nije nikad zabrinjavala Colomba. Kad bi se na tržištu pojavio tuđi proizvod koji koristi njegovu ideju, samo bi rekao: “Morat ćemo biti bolji.”
1967. izbacio je Additional Living System, namještaj koji se sastojao od jastuka u šest različitih veličina, koji su se mogli spajati u različitim konfiguracijama kako bi se prilagodili korisnikovim potrebama. Dvije godine kasnije, otišao je korak dalje i osmislio Tube Chair, stolicu sastavljenu od polukrutih cilindričnih konstrukcija koje se moglo presložiti u bilo koji željeni oblik, a prodavali su se u posebnim torbama koje je Colombo također sam dizajnirao. Također, dijelovi namještaja mogli su se staviti jedan u drugi i tako zauzeti minimum prostora. Težeći uvijek nečemu većem, Colombo se trudio razviti prave integrirane mikro-svijetove, kao što je Visiona-Livingroom of the future, soba koja se sastoji od “svemirskih” interijera gdje dijelovi namještaja postaju strukturni elementi i obrnuto. Dosljedan sebi, za vlastiti je stan namijenio multifunkcionalni Roto living i Cabriolet Bed, krevet opremljen radiom, ventilatorom i pepeljarom. Kasnije ih je zamijenio konceptom nazvanim Total Furnishing Unit, koji se sastojao od kuhinje, garderobe, kupaonice i smještaja za spavanje, a na samo ukupno 28 kvadratnih metara prostora.

Uživajući u životu, stvarao je i predmete za vlastito zadovoljsto, poput asimetričnih čaša, oblikom prilagođenih potrebi da u istoj ruci uz čašu drži i cigaretu ili, primjerice, lule koja može stajati uspravno bez potrebnog stalka.
Do kraja ponesen emocijama, dajući uvijek sve od sebe i uzimajući od života sve što je mogao, Joe Colombo umro je 30.7.1971, na vlastiti rođendan. Nije dočekao rađanje svijeta budućnosti za koji je stvarao, ali on je taj svijet ionako još za života vidio savršeno jasno.

Zoran Krušvar

Komentari