IRMA BOOM beskrajna knjiga INSPIRACIJE

124
Irma Boom

Ostajući uvijek vjerna sebi, Irma Boom odgovorna je za neke od najljepših knjiga dizajniranih proteklih desetak i više godina. Čitanje njenih knjiga predstavlja upuštanje u vizualnu avanturu. Započinjući svaki projekt rigoroznim istraživanjem sadržaja i detaljnim diskusijama s urednicima, autorima ili subjektima knjiga, Boom postiže potpunu usklađenost estetike i empatičnosti s tekstom. Korištenjem neobičnih formata, materijala, boja, struktura i tipografije, Irma svaku knjigu pretvara u vizualno i taktilno iskustvo. Rođena je u Lochemu u Nizozemskoj 1960. Još odmalena voljela je likovnu umjetnost te je upisala studij slikanja na AKI Art Academy u Enschedeu. Međutim, jednog je dana sasvim slučajno nabasala na predavanje o knjigama: “Predavač nije rekao ništa o dizajnu, samo nam je pokazivao knjige i čitao iz njih”, prisjeća se Irma. “Upisala sam taj kolegij i konačno se prebacila na grafički dizajn.”

Nakon diplome našla je posao kao dizajner u Uredu za izdavaštvo nizozemske vlade u Hagu. U početku joj se činilo da to nije posao za nju, bojala se kako će biti suviše dosadan i uštogljen. Međutim, kako su je svi nagovarali da pristane, uzme posao i nauči dizajn, popustila je računajući da će tamo ostati najduže godinu dana. Međutim ostala je pet, eksperimentirajući od samoga početka. Primjerice, godišnji izvještaj za Raad vor der Kunst (jedan od fondova koji financiraju umjetnost) otisnut je crvenom, plavom i žutom bojom, dok je dimenzija svakog lista bila različita, ovisno o tome koliko teksta treba stati na te dvije stranice.

Irma Boom Office otvorila je 1991. u Amsterdamu. Jedan od njenih prvih klijenata bio je Paul Fentener van Vlissingen, glavni izvršni direktor nizozemskog konglomerata SHV, kojeg je upoznala dok je radila u Vladinom uredu. Osim što je naručio osobnu knjigu koju će pokloniti obitelji i prijateljima, angažirao je Irmu da zajedno s povjesničarom umjetnosti Johanom Pijnappelom napravi knjigu koja će obilježiti stogodišnjicu rada SHV, a koja se imala proslaviti 1996. Imali su pet godina vremena i neograničen budžet. Sve što im je naručitelj rekao bilo je: “Stvorite nešto neuobičajeno.”

Prve tri i pol godine bavila se samo istraživanjem teme, prisustvovanjem korporativnim sastancima i prekapanjem arhiva, kako u Nizozemskoj tako i u drugim krajevima svijeta, da bi upoznala klijenta i našla materijale za knjigu. Boom je morala otkazati narudžbu papira koji je inicijalno odabrala, jer je proizvođač iz Japana rekao da bi mu trebalo 14 godina da takav papir proizvede u potrebnoj količini. Taj je problem Irma riješila tako što je izumila vlastiti papir. Kad se knjiga nakon pet godina konačno pojavila, imala je 2136 stranica. Nije imala ni brojeve stranica ni sadržaj, jer je Irma htjela da čitatelji uranjaju i izranjaju iz knjige, a ne da je čitaju “serijski”. “Ta knjiga je putovanje”, rekla je Irma Boom. “U njoj ćete naći stvari koje niste željeli naći i otkrića koja se događaju slučajno. Jedini tragovi su datumi. Knjiga je napravljena antikronološki, to je knjiga za čitateljev um, uključujući sumnje, zablude i promjene.”

“SHV Think Book” knjiga od 2136 stranica, objavljena na engleskom i kineskom jeziku

Predivna već od prvog pogleda i puna simbolike, knjiga je prepuna bojama, miješanjem fontova, rubova stranica koji gledani iz jednog kuta prikazuju polje tulipana, a iz drugog poeziju, knjiga je osvojila brojne nagrade. Međutim, uz nagrade je uzela i pet godina Irminog života, jer je rad na knjizi bio prekidan tek jednim mjesecom predavanja na Yaleu godišnje. Na koncu je Boom bila iscrpljena, s dvadeset kilograma viška i groznim bolovima u leđima. Postupno se oporavila, stvarajući nove knjige.

To iskustvo snažno je utjecalo na njen budući rad. Usvojila je pristup poslu, radeći na više knjiga istovremeno. Priznaje da sad, zbog slobode koju je imala radeći za SHV, ima puno poteškoća u radu s manje permisivnim klijentima i da izbjegava raditi po uputama. “Ne mogu čak niti raditi za nekoga tko mi želi odrediti dimenzije knjige.”

Karakteristika koja definira njezin rad je svakako divlja ljepota s odvažnim usporedbama fontova, bušenjem papira i tekstom koji visi s ruba stranica. “Ako ima nešto zajedničko mojim knjigama, to je njihova grubost. Sve su nerafinirane. Vrlo često imaju nešto što nije sasvim u redu. S mojim knjigama nije bitno čak ni ako se promijene neki detalji. Cjelina je ta koja je zanimljiva.”

Jedan od njenih poznatijih radova je i dizajn knjige “Tkanje kao metafora”, američke umjetnice Sheile Hicks. Proglašen je “Najljepšom knjigom svijeta” na sajmu u Leipzigu. Ipak, priznaje Irma, sam proces je bio borba, jer se izdavaču inicijalno nije svidjela ideja da knjiga bude neobično zdepastog oblika, s bijelom naslovnicom, neravnih rubova listova i s uvodom započetim neobično velikim slovima, koja se na idućim stranicama smanjuju prema kraju teksta.

“Predlagala sam nešto vrlo različito od ostalih knjiga koje su dotad izdali”, kaže Boom “ali bili su hrabri i na koncu su mi dopustili da to učinim.” Osim nagrade na sajmu u Leipzigu, knjiga je dobila i brojna druga priznanja.

Iz svog ureda u Amsterdamu, Irma Boom je dizajnirala mnoge knjige, u kulturnom, ali i u komercijalnom sektoru. Među njene klijente ubrajaju se Rijksmuseum iz Amsterdama, Ferrari, Ujedinjeni Narodi te mnogi drugi. Osim što od 1992. radi kao kritičar na Yaleu u SAD-u, Irma drži predavanja i radionice diljem svijeta, kao primjerice na Van Eyck akademiji u Maastrichtu. Za svoj dizajnerski doprinos primila je mnoge nagrade, a ujedno je i među najmlađim autorima koji su osvojili prestižnu nagradu Gutenberg za svoj sveukupni rad. Njene knjige izlagane su na brojnim izložbama i nalaze se u zbirkama poput one Muzeja moderne umjetnosti u New Yorku.

Govoreći o svom radu, Irma kaže: “Greška koju ljudi čine kad gledaju moje knjige, je da govore samo o dizajnu i mom stilu, a ne i o sadržaju. Ja uvijek čitam sadržaj knjiga koje dizajniram, ako ne znam sadržaj, ne mogu ih dizajnirati. Zato što znam sadržaj, ja mogu ići dalje nego drugi.”

Između ostalih knjiga, Irma trenutno priprema i jednu o sebi. “Radim vrlo polako i bez rokova. Napravila sam koncept, ali još ne znam kako će izgledati. Možda ne bude knjiga u mojoj knjizi. Nikada se ne osvrćem na svoj prošli rad. Kad je knjiga završena, izbačena je iz mog sistema, uistinu je više nema. Želim gledati naprijed, a ne nazad”, poručuje umjetnica.

Zoran Krušvar

Komentari