Dizajner za svemirska prostranstva

108

Kad je 2007. EADS (European Aeronautic Defense and Space Company) objavila svoju namjeru pokretanja svemirskog turističkog programa, izbor dizajnera koji će kreirati unutrašnjost svemirskog broda pao je na Marca Newsona. Bio je to sasvim prirodan izbor, uzevši u obzir da je tada četrdeset i pet godina star australski dizajner prethodno već dizajnirao gotovo sve ostalo što se dizajnirati moglo.

Rođen je 1963. u Sydneyu, međutim već u dobi od dvanaest godina počinje intenzivno putovati s majkom te naredne četiri godine provodi po Europi i Aziji. Čini se da je to obilježilo njegov kasniji stil života, jer i sada većinu vremena provodi na putu. Nakon povratka u Australiju upisao se na Sydney College of Arts, gdje se specijalizirao za izradu nakita. Sam kaže da ga nakit nije posebno zanimao, ali je to bila jedina ponuđena specijalizacija na kojoj su se mogle izrađivati prave, konkretne stvari. Kako ga prstenje i naušnice nisu pretjerano privlačile, on je na studiju izrađivao namještaj. Pred profesorima se opravdao tvrdeći da je namještaj koji on izrađuje nastao u tradiciji nakita, odnosno da – baš kao nakit – dolazi u funkciju tek kroz interakciju s ljudskim tijelom.

1984. završio je studij i dvije godine kasnije postavio izložbu u galeriji Roslyn Oxley u Sydneyu. Uz nekoliko stolica koje su kasnijih godina evoluirale u poznatije dizajne, na toj se izložbi pojavio i čuveni Lockheed Lounge – ležaljka sastavljena od komada aluminija koja je ime Lockheed dobila zbog vizualne sličnosti s oplatom zrakoplova iz drugog svjetskog rata. Ovaj rad bio je inspiriran klasičnom slikom: Davidovim portretom Madame Récamier koja se odmara na ležaju. Newson je želio napraviti svoju viziju njenog ležaja, koristeći glatki i tečni oblik izveden u aluminiju. Međutim, u tom trenutku nije imao dovoljno tehničkog znanja da bi cijeli ležaj izveo u jednom komadu pa ga je zato sastavio od više dijelova, dajući mu time prepoznatljiv izgled. Već se u tom radu vide neke od značajki biomorfizma, stila koji će obilježiti i njegova buduća djela, a kojeg odlikuju glatke i tekuće linije, prozračnost, prozirnost i nedostatak oštrih rubova. Unatoč tome, sam Newson kao svoj prvi stilsko prepoznatljivi rad voli navoditi Embryo Chair iz 1988., koju je radio za Powerhouse Museum u Sydneyu. Muzej je u tom periodu pripremao izložbu unutarnjeg dizajna i dao je dio sredstava Newsonu da “napravi nešto”. Kako sam autor kaže, bez te potpore ne bi bilo ni stolice jer on tada nije imao potrebnih sredstava da takvo štogod napravi. Tada je bio mladi dizajner i živio je u Japanu, gdje je ostao do 1991., stvorivši značajna djela poput Orgone Lounge, Black Hole Table ili Felt Chair, koja su bila izlagana diljem Azije i Europe.

Nakon Tokija, Marc Newson 1991. odlučio je preseliti u Pariz, gdje je otvorio svoj studio. Uslijedila je suradnja s prestižnim proizvođačima pa je tako dizajnirao rasvjetna tijela za “Flos”, a namještaj za “Cappellini” i “Moroso”. Također je sudjelovao u osnivanju kompanije Ikepod, koja je proizvodila satove po njegovom dizajnu, ali i limitirane edicije aluminijskog namještaja – uključujući stol “Event Horizon Table” i stolicu “Orgone Chair”, koji su bili izloženi u galeriji “Kreo” u Parizu.

Narednih godina radio je na različitim projektima. Dizajnirao je čitav niz restorana; Coast u Londonu, Mash & Air u Manchesteru, Osman u Cologneu i Canteen na Manhattenu. Dizajnirao je i interijer glazbenog studija Syn u Tokiju, kao i lanac trgovina belgijskog modnog dizajnera Waltera Van Beirendoncka.

1997. preselio je u London, gdje je otvorio veći studio kako bi se mogao baviti ambicioznijim industrijskim projektima, kao što su staklenina za tvrtku Iittala, kuhinjski i kupaonski pribor za Alessi, namještaj i rasvjetna tijela za brojne proizvođače i sl. Međutim, također je radio i bicikl MN01 za dansku tvrtku Biomega, koncept automobila 021C za Ford, te unutrašnjost privatnog zrakoplova Falcon 900B. Dizajn unutrašnjosti zrakoplova privukao ga je pa je nekoliko godina kasnije napravio i Skybed – sjedalo u poslovnoj klasi za australsku kompanijiu Qantas. Suradnja s Qantasom pokazala se vrlo zadovoljavajućom za obje strane pa se pretvorila u trajnu. 2004. ista kompanija angažirala ga je da dizajnira kompletnu unutrašnjost za čitavu flotu novih A380 zrakoplova, kao i nove interijere zračnih luka u Sydneyu i Melbourneu. Dvije godine kasnije, imenovali su ga svojim kreativnim direktorom i produžili suradnju.

Marcu se očito svidjelo raditi na letjelicama. Njegova sklonost futurizmu i znanstvenoj fantastici vidi se ne samo iz linija njegovog dizajna, već i iz naziva koje je davao svojim radovima: “Event Horizon Table”, “Orgone Chair”, “Black Hole Table” i sl. Nije zato ni čudno što je 2003., kad mu je fondacija Cartier ponudila financirati djelo po njegovom vlastitom izboru, napravio “Kelvin 40”. Bio je to koncept privatnog zrakoplova, svojevrstan futuristički pandan automobilu, s dizajnom kojeg se ne bi postidio niti jedan SF film. “Kelvin 40” bio je izložen kod Cartiera u Parizu početkom 2004., zatim u Groninger muzeju u Nizozemskoj, kao dio Newsonove prve veće Europske retrospektive s kojom je kasnije preselio u londonski Design Museum.

Naravno da se nije bavio samo letjelicama; radio je i uniforme za australske olimpijce, dizajnirao obuću za Nike, prtljagu za Samsonite, kutiju za limitiranu ediciju šampanjca Dom Pérignon te štošta drugo. Svi ti silni poslovi i poznati klijenti doveli su do toga da je 2005. Marca Newsona magazin Time uvrstio na popis 100 najutjecajnijih ljudi te godine. Jasno da ni druga priznanja nisu izostala pa je iduće godine primio nagradu “Dizajner godine” na međunarodnoj dizajnerskoj izložbi u Miamiu.

Međutim, njegov najveći osobni uspjeh vjerojatno je bio onaj 2007. godine, kad je dizajnirao unutrašnjost kabine “Sky Jeta” – turističke svemirske letjelice, čije je polijetanje planirano za 2012. godinu. Time će njegov dizajn konačno biti i doslovno lansiran među zvijezde, gdje se metaforički odavno nalazi.

Zoran Krušvar

Komentari