Braća Campana ČAROBNJACI PREOBRAZBE

346
humberto i fernando campana

“Da je život takav da su američki umjetnici Jackson Pollock i Alexander Calder bili u ljubavnoj vezi, odselili u Brazil i nekim čudom dobili djecu, ta bi djeca bez sumnje bila Humberto i Fernando Campana”, rekao je galerist Murray Moss, opisujući prirodno spontan, vitalan i elegantno discipliniran rad braće iz Sao Paola. Humberto Campana rođen je 1953, a Fernando 1961. Njihova zajednička karijera počinje 1983. kad su počeli razvijati namještaj od svakodnevnih materijala i industrijskog otpada, kartona, konopa, komadića drveta, plastičnih cijevi ili aluminijske žice. Originalnost njihovog umjetničkog izričaja izazvala je kontroverze i pridobila pažnju kritike. Do početka devedesetih već su pridobili znatan međunarodni ugled, posebno u Europi i Sjedinjenim Američkim Državama. 1998. postali su medijski eksponirani, kao prvi brazilski umjetnici koji su izlagali u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti.

Braća Campana koriste autohtone materijale i tehnike kako bi stvorili zadivljujući raspon namještaja, objekata i prostora. Njihova djela crpe inspiraciju iz svakodnevnog, uličnog života Brazila i kulture karnevala. Odbačene predmete – komade drveta i tvorničke ostatke – kombiniraju s modernom tehnologijom, stvarajući tako energičan i definitivno brazilski dizajn. Slažući neočekivane kombinacije, poput gumene cijevi, papira za maramice, žice ili plišane igračke, Fernando i Humberto Campana pretvaraju skromne materijale u predmete koji slave odbačeno i svjetovno i koji su ispunjeni duhom suvremenog Brazila, opisanog kao “užitak života”. Izvorno, niti jedan od braće nije namjeravao biti dizajner. Humberto je studirao pravo, a namještaj je počeo proizvoditi tek sredinom osamdesetih, nakon što je Fernando završio studij arhitekture. Osnova njihovog rada jest važnost materijala. Izazov, kako ga Campane vide, jest pretvoriti nešto siromašno u dekadentno i raskošno. U slučaju Vermelha stolice, braća su vezala i utkala gomilu sjajno obojane špage kroz metalni okvir. Sushi stolica pretvara trake šarene plastike i podloge za tepisone u dekorativne smotuljke kojima onda tapecira osnovni kostur. Taj je proces preobrazbe udahnuo novu energiju u suvremeni dizajn, predstavljajući hrabre i iskričave alternative racionalističkim idejama europskog modernističkog pokreta. Eksperimentirajući s visoko i nisko tehnološkim materijalima i koristeći zanatlijske tehnike, Campane su uspjeli ukrotiti energiju njihove naslijeđene tradicije, definirajući istovremeno novu estetiku, baziranu na eksperimentiranju i naprednim tehnologijama. Također, donijeli su svjež i iznenađujući pogled na stvari. Uplićući niti Sao Paola u predmete, braća su predstavila svoj osobni portret tog grada: “Naš dizajn rođen je na ulici, od urbanog kiča popularnih kvartova i kontakta s prirodom. Kad god možemo, odlazimo na svoju farmu. Priroda revitalizira naše ideje”, kažu Campane. Obrazlažući svoj proces rada, stavljaju naglasak na sirovinu kao polazište svega: “Mi uvijek govorimo da najprije dolazi materijal, zatim forma i konačno elaboriramo funkciju proizvoda proučavajući njegovu ergonomičnost, ograničenja i mogućnosti. Ulice Sao Paola neka su vrsta laboratorija za naše dizajne. Kad nam treba inspiracija, oslanjamo se na kaos i ljepotu grada u kojem živimo. Dobar primjer je stolica Vermelha – ideju za nju dobili smo kad smo kupili veliku količinu užadi s uličnog kioska i donijeli je u studio.

Stavili smo je na stol i promatrali kako se pred našim očima dekonstruira. Gotovo istovremeno smo primijetili: ‘Ovo je stolica koju želimo napraviti. Ona predstavlja Brazil u svoj ljepoti kaosa i dekonstrukcije.’ Kako bismo u dizajnu stolice replicirali tu dekonstrukciju, morali smo pažljivo proučiti konstrukciju užadi.” Uistinu, za braću Campana, koji su 2008. primili nagradu za dizajnera godine u Miamiju, imperativ je dizajniranje za održivu budućnost. Optimalizacija resursa, korištenje priručnih sadržaja i ostvarivanje dijaloga s krajnjim korisnikom čine osnovu njihove dizajnerske filozofije. Maštovito korištenje otpadaka i prirodnih vlakana omogućuje hrabri i ekološki osviješten dizajn i istovremeno daje notu skrbne senzualnosti. U Miamiju su predstavili svoju Diamantina kolekciju, nastavak prošlogodišnje Transplastic serije, sastavljene od stolica i svjetiljki, dekoriranih meteorima, oblacima i otocima, a izrađenih od prirodnih vlakana. Teksture i tkanine prizivaju osjećaj otvorenosti i odaju naslijeđeni respekt prema prirodnom okolišu. Tako ne čudi što Diamantina koristi izvornu brazilsku biljku Apui, koja kao parazit raste na prašumskim stablima. Apui je igrala važnu ulogu u seriji Transplastic, gdje su se njezina vlakna omotavala oko odbačenih predmeta poput igračaka, lutaka, papuča ili automobilskih guma, simbolizirajući na taj način pobjedu prirode nad sintetičkim svijetom. Kolekcija Diamantina sastoji se od serije biomorfnih otoka, u koje su utkani kristali brazilskog ametista. Ovi se otoci čine fundamentalnima za veći dizajn života i življenja, uključujući posjetitelje i pozivajući ih da sjednu, istražujući na taj način njihovu sinergiju s prirodom. Kao što sami autori kažu: “Diamantina je građena na način da su sjedala izdvajana uz sam oblik, stvarajući novi način komfora i interakcije. Predlažući suptilniju povezanost, to je meditativnija vrsta eksperimenta. Mješavinom materijala, skromnih kao što je pruće i skupocjenih kao što je ametist, Diamantina priziva jednake osjećaje kao i davno zaboravljena poezija.” Maštovitosti brazilskoga dvojca čini se da nema kraja – od stolice čije sjedište čini gomila plišanih medvjedića, preko serije majica dizajniranih za Lacoste inspiriranih ponašanjem brazilskih krokodila, sve do blokova sazdanih od prirodnih materijala u koje su ugrađene sjedalice i rasvjetna tijela. Čini se da njihova vizija ne poznaje granice, a znakovito je što ona izvire upravo iz tradicije usađene u najšire slojeve stanovništa, kao i iz povezanosti s prirodom. Ta ista zlatna žila ingenioznosti koju crpe braća Campana nalazi se svugdje oko nas – treba samo otvoriti oči i prepoznati je.

Zoran Krušvar

Komentari