Arne Jacobsen

794

Kažu da se Arne Jacobsen više od polovice prošlog stoljeća probijao kroz danski dizajn i arhitekturu nezaustavljivo poput lokomotive. Njegovi tragovi još uvijek su prisutni, gotovo četrdeset godina nakon njegove smrti, bilo da se radi o predmetima iz svakodnevnog života ili o impozantnoj arhitekturi. Čak i onda kad Jacobsen nije radio, radio je na nečemu drugom. Za njega je relaksacija značila novi kreativni projekt i to je bila tajna koja je omogućila tako veliku količinu radova, a bez pada u kvaliteti. Arne Jacobsen poznat je po možda najosobnijim i najuspješnijim interpretacijama međunarodnog funkcionalizma. Njegova arhitektura uključuje značajan broj epohalnih građevina u Danskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji, a posebno je značajan i njegov doprinos u razvoju “Danskog modernog” stila. Rođen je 11. veljače 1902. u Kopenhagenu, otac mu je bio trgovac, a majka bankovna činovnica koja je u slobodno vrijeme slikala cvjetne motive. Neki pretpostavljaju da je upravo majčina sklonost pretjeranoj dekoraciji dovela do toga da je Arne još kao dijete šarene tapete u svojoj sobi prebojao u bijelo. Nadao se postati slikar, ali otac ga je uvjeravao da se uhvati sigurnije karijere u arhitekturi. Učio je najprije zanat za klesara, prije nego što je upisao arhitekturu na Kraljevskoj danskoj umjetničkoj akademiji, koju je završio 1927. Još kao student dizajnirao je stolicu i izložio je na pariškoj Exposition Internationale des Arts Décoratifs et Industriels Modernes 1925., za što je bio nagrađen srebrnom medaljom. Bila je to najava velikog svjetskog uspjeha koji će doživjeti njegovi jednostavni, ali efi kasni dizajni stolica. Upravo za vrijeme te izložbe snažno ga se dojmio dizajn Le Corbusiera, koji će imati utjecaja na Jacobsenov rad, baš kao i racionalistički arhitekti Mies van der Rohe i Walter Gropius.

Surađujući s Flemmingom Lassenom, 1929. pobijedio je na natjecanju Danskog društva arhitekata dizajnirajući “Kuću budućnosti”, koja je potom izgrađena u punoj veličini i izložena na sajmu (takozvanom “Forumu”) u Kopenhagenu. Bila je to kuća spiralnog oblika, ravnog krova, izrađena od stakla i betona, s garažom, kućicom za čamce i sletištem za helikopter. Druga bitna obilježja bila su prozori koji se spuštaju kao na automobilu, dostavna cijev za poštu i kuhinja s unaprijed pripremljenim obrocima. Godinu dana nakon toga, Arne je pokrenuo vlastiti ured. Dizajnirao je funkcionalističku kuću „Rothenborg“, minuciozno je planirajući do zadnjeg detalja, što će postati njegova prepoznatljiva karakteristika. Uskoro je dizajnirao i odmarališni kompleks Klampenborg na obali Øresund, sjeverno od Kopenhagena. Prvi dio završio je 1932. – kupalište Bellevue, za koje je dizajnirao sve, uključujući i prepoznatljive prugaste osmatračnice, kabine za presvlačenje, kioske, čak i uniforme zaposlenika. Projekt se nastavio 1934. izgradnjom Bellavista stambenog bloka, izgrađenog u betonu, čeliku i staklu, čistih linija, bez suvišnih ukrasa, a trilogiju je završio 1937. izgradivši Bellevue teatar s pomičnim krovom, koji je omogućavao predstave na otvorenom. Ovi projekti bili su opisani kao “san modernog stila života”.

Unatoč brojnim nagradama i priznanjima, Jacobsenov modernistički izraz doživio je i razne kritike. Pogotovo se to osjetilo kod izgradnje kuće Stelling u Kopenhagenu, kad je u jednim novinama napisano da bi Jacobsenu trebalo doživotno zabraniti bavljenje arhitekturom. Iako se danas promatraju s divljenjem, njegove ideje tada su često djelovale pretjerano modernističkima i neprihvatljivima ukusu običnog čovjeka. Porijeklom Židov, Jacobsen je tijekom drugog svjetskog rata morao iz Danske pobjeći u Švedsku, gdje se uglavnom bavio dizajnom tapeta i uzoraka na tkaninama. Nakon rata i gospodarskog oporavka, njegova je karijera nastavila započetim tijekom pa je radio na projektima kao što su škola Munkegård, sastavljena od paviljona povezanih staklenim hodnicima posloženim uokolo malih dvorišta, ili gradska vijećnica u Rødovreu, gdje je kombinirao kamen, dvije vrste stakla i obojani čelik. Također je radio i SAS Royal Hotel, koji je nazvan “prvim dizajnerskim hotelom na svijetu”. Dizajnirao je sve, od zgrade i namještaja pa do pepeljara koje se prodaju u suvenirnici. Između ostalog, za interijer hotela dizajnirao je i stolice pod nazivom “Jaje” i “Labud”, koje se ubrajaju u klasike dizajna dvadesetog stoljeća. “Labud” s uskim “strukom” naslona i širokim “ramenima” te sa dva visoka naslona za ruke svojom elegancijom podsjeća nađ labuda. “Jaje” se, baš kao i “Labud” nalazi na četverokračnoj bazi od aluminija. Može se rotirati i namještati prebacivanjem težine tijela. Stolica utjelovljuje organski dizajn pedesetih godina, koji je težio k ravnoteži između moderne apstrakcije i udobnosti domaćeg ozračja. Jednostavan oblik podsjeća na jaje, svojim mekim i tečnim linijama.

Ti projekti počeli su privlačiti međunarodnu pozornost pa je Jacobsen uskoro bio angažiran za poslove u Njemačkoj i konačno u Oxfordu, gdje je radio na Koledžu Sv. Katarine. Kao i obično, Jacobsen je posvetio pažnju apsolutno svim detaljima, od kamenog poda u holu pa sve do izbora riba koje će plivati u ribnjaku. Ova je zgrada 1993. dospjela na britanski popis građevina od posebnog arhitektonskog i povijesnog značaja. Osim upečatljive arhitekture, Arne Jacobsen zadužio je danski dizajn svojim namještajem, kao što je stolica “Mrav” iz 1951., koja je dobila ime po suženom struku naslona i tankim, cjevastim čeličnim nogama. Sličnu stolicu dizajnirao je i 1955. takozvanu 3107. To je postala jedna od komercijalno najuspješnijih linija stolica ikad, a popularnosti je pomogao i seksualni skandal. Naime, Christine Keeler, zabavljačica u noćnom klubu, imala je aferu s tadašnjim britanskim ministrom obrane, istovremeno održavajući i vezu sa sovjetskim pomorskim atašeom. U jeku hladnog rata, afera je dovela do smjene britanskog ministra, a Christine Keeler je požurila snimiti fi lm koji je bio distribuiran samo izvan Velike Britanije. Za potrebe promocije filma fotografi rala se bez odjeće, sakrivši intimne dijelove – naslonom Jacobsenove stolice 3107.

Jacobsen nam se doima upornim perfekcionistom i modernistom, opsjednutim poslom, koji niti jedan detalj nije smatrao nebitnim. Kažu da je znao biti težak, sarkastičan i jako zahtjevan prema svojim suradnicima, očekujući od njih da rade svo vrijeme, zanemarujući porodice i privatni život. Kod uređenja vlastitog doma, svoju je obitelj natjerao birati između različitih nijansi bijele boje, satima držati okvire slika tražeći pravi položaj i slagati šalice za kavu u pravilne geometrijske linije. Ipak, takva je posvećenost vjerojatno bila neophodna da bi uspio postići sve ono što je postigao; s relativno malim brojem suradnika odradio je sve što se moglo – od velikih projekata poput Danske narodne banke, do žličica za čaj u vlastitoj kuhinji. Zaljubljen u svoj posao, Jacobsen je radio do svoje smrti u ožujku 1971. Samo te godine radio je na Katoličkoj školi u Hamburgu, rekonstrukciji American Express banke u Kopenhagenu, Danskoj narodnoj banci u Kopenhagenu, parku te iste banke, projektu Sveučilišnog centra Roskilde i dizajnu uredskog namještaja za Scandinavian Office Organization. Velika lokomotiva danskog dizajna i arhitekture, konačno je stigla do svojeg odredišta.

Zoran Krušvar

Komentari