Svi ljubitelji ptica i prirode, zajedno sa članovima šire javnosti koji će to tek postati, pozivaju se da sudjeluju u izboru za Pticu godine. Ornitolozi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), Hrvatskog društva za zaštitu ptica i prirode (HDZPP) te udruge Biom nominirali su po jednu vrstu za ovogodišnji izbor.
Sudjelovanje u izboru ptice godine otvoreno je javnosti i zahvaljujući tome svi kojima je stalo do dobrobiti ptica, njihovih staništa i očuvanja bioraznolikosti u Hrvatskoj imaju priliku dati svoj glas za Pticu godine 2025. Kako sudjelovati? Putem online formulara za glasanje potrebno je klikom odabrati jednu od tri nominirane vrste, najkasnije do 14. studenog 2024.
Nominirane vrste:
Morski kulik
Morski kulik je maleni ćurlin koji nastanjuje niska, otvorena i vlažna obalna staništa. Ova vrsta rasprostranjena je od zapadne Danske, preko Sredozemlja i centralne Azije pa sve do Indonezije i Japana. Usprkos širokoj rasprostranjenosti i velikoj globalnoj populaciji morski kulici sadrže priču o izumiranju u vlastitom nazivu na engleskom jeziku. Još od 19. stoljeća ova vrsta poznata je kao Kentish plover, noseći ime po Kentu, engleskoj grofoviji u kojoj se gnijezdila sve do druge polovice dvadesetog stoljeća. Od tada je u Engleskoj viđan isključivo kao rijetka, negnijezdeća vrsta. Sve češće uznemiravanje gnijezda od strane ljudi pomiješano s globalnim promjenama klime i režima tekućica povijesno je smanjilo brojnost ove vrste, a iz istih razloga populacije morskog kulika smanjuju se i danas.
U Hrvatskoj je prisutan na nekoliko lokaliteta u sjeverozapadnoj Dalmaciji i ušću Neretve s dvadesetak parova. Usprkos ponekad štetnim susretima s ljudima, morski kulik znanstvenicima pruža uvid u veliku varijabilnost ptica tijekom gniježđenja te odabira partnera i staništa. Ova naizgled skromna vrsta sada ima šansu biti odabrana za pticu godine i u nadolazećoj godini simbolizirati osjetljivu ravnotežu prirode pomiješanu s ljudskom dužnosti da ju štiti i razumije.
Bjeloglavi sup
Ovog velikog strvinara moguće je vidjeti u kliznom, sporom letu dok kružeći traži hranu na širem području creskog arhipelaga i Učke. Bjeloglavi supovi su druževne ptice te se mogu uočiti na tlu hraneći se strvinom kopitara i papkara. Osim zajedničkog hranjenja, supovi se i gnijezde kolonijalno, a tijekom doživotnih partnerstva oba roditelja dijele skrb o gnijezdu i ptićima. Gnijezdilišta u Hrvatskoj jedinstvena su zbog svojeg smještaja na strmim liticama nad morem. Zahvaljujući programima zaštite i povećanja populacije ove vrste brojnost bjeloglavog supa polagano se povećava. Usprkos sve većim brojevima gnijezdeće populacije ona je ipak samo djelić nekadašnje koja je protezala duž središnje Hrvatske i Slavonije.
Napuštanje tradicionalnog stočarstva uzrokovalo je smanjenje dostupnosti hrane i površine kvalitetnih staništa. S druge strane, elektrokucija i trovanje su ugroze koje prijete ovoj vrsti i danas. Odabir bjeloglavog supa za pticu godine podsjetnik je na njegov nekadašnji polagani let diljem Hrvatske, ali i na napore uložene u njegovo današnje očuvanje i oporavak.
Rusi svračak
Rusi svračak je ljetni stanar otvorenih poljoprivrednih područja u Hrvatskoj. Zanimljivo obojene mužjake moguće je vidjeti na stršcima različitih grmova, a prepoznatljivi su po crnoj očnoj prugi nalik maski i crvenkastosmeđem plaštu. Boravak na stršcima povezan je s potragom za hranom, odnosno daleko najpoznatijom karakteristikom ove vrste – predatorstvom. Svračci se hrane kukcima, manjim pticama, gušterima i glodavcima, a višak hrane često nabijaju na trnje grmova. Ovakvo specifično ponašanje služi im pri označavanju teritorija i odabiru partnera, a zbog njega je rod svračaka, Lanius, nazvan po latinskoj riječi za mesara. Baš kao i ostatak kandidata za pticu godine, populacije rusog svračka su u opadanju. Smanjenje površine prikladnih staništa posljedica je napuštanja tradicionalne poljoprivrede i sve češće uporabe pesticida. Neka područja, poput Engleske, trajno su izgubila svoje gnijezdeće populacije. Glas za ovu pjevicu predstavlja osvrt na njeno jedinstveno ponašanje i bogatstvo raznolikosti koje možemo očuvati brigom za gnijezdeće vrste.
Komentari