Komentari su postali groteskni odraz današnje medijske kulture. Rasprava trebaju li nam uopće ili ih treba zabraniti nije ništa novo, niti rezervirana za nas ovdje. Brojni inozemni mediji vode je već dugo i stvarno je vrijeme da se i kod nas sjedne i vidi do kud je to metastaziralo. Da netko može biti šokiran stanjem – ne.
Na svakom koraku žutilo, poplava crnih vijesti, nebitnih informacija, utjerivanja straha, nepotrebna bombastičnost. Dovoljno je prelistati novine i shvatiti da je očito u pitanju malo širi društveni problem. Kao što se stvorio dojam da po medijima može raditi svatko, kao što u današnjem društvu pojedinci mogu uspjeti i napredovati neovisno o znanju i sposobnostima, tako se neki osjete pozvani komentirati sve živo, bez ikakvih granica i skrupula, a vrlo često i bez trunke dobrog odgoja. Spuštanjem u komentare ispod članaka često mi padne na pamet ona Danteova “Ostavite svaku nadu, vi koji ulazite…”
Koja su moguća rješenja?
Upitno je kakav bi rezultat polučila apsolutna zabrana. Recimo, neki znanstveni portali gase komentare, jer im je dojadilo gledati ispod članaka kako se ljudi raspravljaju oko činjenica dokazanih pred više desetljeća. Postoje čak i studije koje dokazuju da jedna manjina može biti tako glasna, da čitatelja krivom interpretacijom navede na krivi zaključak, odvrati od čitanja ili jednostavno nepotrebno polarizira raspravu. Gašenje je najjednostavnije, ali je zapravo trpanje problema pod tepih.
Iako neki kao rješenje vide potpisivanje komentara pravim imenom, čak ni anonimnost nije toliki problem, jer je dobar ljudi u stanju civilizirano raspravljati i anonimno, dok su oni manje civilizirani u stanju ostavljati kriminalne komentare pod pravim imenom i prezimenom, logirani na svoje Facebook profile.
Nekako se ipak kao najbolje rješenje nameće administriranje. Imaju li mediji za to ljudstva, vremena, volje? Odgovornost svakako imaju, što pokazuju i neke nedavne sudske presude iz EU. Bilo bi poželjno imati sustav koji posebno ističe komentare s dodatnom vrijednošću ili na neki način nagrađuje najbolje. Ukoliko su komentari samo negativni, ljudi će ih prestati čitati, s vremenom bi im se mogao ogaditi i sam medij. To je ono što se mediji moraju zapitati: čine li komentari konzumaciju našeg sadržaja neugodnim iskustvom, na koji mu način doprinose?
Često smo znali čuli kako će internet približiti autora i čitatelje, sad moramo čuti kako će se mediji nositi s ovim problemom, kojeg su dijelom sami proizveli. Da, na webu je do izražaja došlo ono “dobili smo slobodu mišljenja, ali smo izgubili mišljenje”, ali kao što radijski i TV voditelji mogu izaći na kraj s neugodnim pozivima slušatelja/gledatelja, to moraju biti u stanju online mediji s komentarima. I zbog sebe i zbog nas.
Bruno Župan
Komentari