Smisao života

567

Ovotjedni Zoom posvetili smo – kraćim crticama o smislu života.

Vjerojatno ima i takvih koji se nisu nikad zapitali ‘koji je smisao života’. Obično su to ljudi koji žive po nagodina vlastitog tijela: jedu, piju, sexaju se, idu u šoping, zabavljaju se, rade… i tako im prolazi život dok ne odapnu.

Mnogi su se opet zapitali ali sigurno nije bilo lako odgovorit na to vječno pitanje. Zaista, najvažnije i prva stvar je ‘spoznaja’, ‘istina o našoj stvarnosti’. Dati sam sebi odgovore na pitanja: ‘Postoji li Bog i kakav je on’, ‘Tko je stvorio ovaj svijet’ ‘Kako je postalo zlo na svijetu’, ‘Ima li života poslije smrti’…sve su to neka od najvažniji pitanja.

Koja je po Vama istina o našoj stvarnosti?

– Pa otprilike znamo “tko” je stvorio nas i zemlju, za život poslije smrti ne možemo nikako saznati .. dok ne umremo naravno .. i zato je po meni najbolje živjeti kao da je ovo jedini život koji ćes ikada imati.. ispuniti i iskoristiti ga do maksimuma

(odgovor na prethodni) – imaš pravo na svoj izbor. ja se sa tim izborom ne mogu nikako pomiriti.
nepravedan mi je takav život i besmislen.

– osnovno pitanje smisla života meni je – što (tko) je čovjek?
iz toga sve proizlazi, po tome se stvara i djeluje, tu se vraća i mijenja, postaje. i sav svijet se zrcali u jednome, a jedno u svijetu.
osobno, mislim da je vječni život sav i svaki ljudski život. i ne mogu ga sagledavati kao nadolazećeg jer već jesam i ono sam što jesam, postajem što jesam.

– Kako univerzalni smisao života ne postoji, svatko za sebe treba odrediti vlastiti, individualni smisao života.

– Da…smisao života je osobni koncept kojeg stvaramo na temelju vlastitog iskustva, socijalizacije i života unutar društva.

– Individualni smisao je vrlo kratak smisao.

– p.s. pogledati šta kroz svoje knjige kaže Hesse o smislu života..

smisao nije negdje iza stvari, on je u njima, u svemu.
Buda

Dostići i održavati osobnu sreću putem ostvarivanja vlastitih želja i vizija koje se nama bezobrazno nameću i javljaju kroz naš život a dijelom ovise o okolini u kojoj se nalazimo.
Jer jedino na taj način (dostizanjem vlastite sreće) možemo efikasno poboljšati svijet u kojem živimo. A smatram da je upravo to “poboljšanje života” naš univerzalni smisao.

Smisao je definitivno u nama samima. Na neki način smo ograničeni, može biti čak projektirani….. da ne možemo doć’ do potpune spoznaje. Odmalena sazrijevamo fizički i mentalno…. sazrijevamo koliko to sebi dopustimo kroz iskustva, kroz druge ljude, kroz susrete. Ne znamo gdje smo počeli i niti kada ćemo završiti/dovršiti sami sebe. Smisao bi trebao biti jednostavan, u nama i ljudima oko nas, s kojima smo u interakciji. U našem dobru. I u našem zlu. U fightu između toga, kako bi “proizveli” sreću za sebe i za svoje najbliže. Dakle, poslije mikro borbe, sve do makro borbi između dobra i zla, konačni ishod treba biti sreća. Stanje svijesti da smo zadovoljni i sretni. Jedni sa drugima.

Smisao života je: sreća; stanje zadovoljstva i sreće

– Često se u zadnje vrijeme bavim smislom nečega. Ne zanima me toliko život koliko obične stvari. Primjerice koji je smisao jedne spajalice. Ili, u kojoj mjeri je bezsmisleno biti siromašan?
Nisam još došao do nekih smislenih odgovora, ali osjećam da ima smisla u mojem besmislenom traženju smisla. Zato, naprijed ja.:)

-Ako netko misli da život nema smisla zašto onda uopće još živi? Da život nema smisla značilo bi da smo mi svi budale što uopće postojimo.

Forumašica Ana

Komentari