Nit vodilja bila mi je da putovanje bude egzotično te da iznenadim Antonelu destinacijom. Naime, Antonela do samog dolaska u zračnu luku u Veneciji nije znala kamo putujemo. Ondje je vidjela da na monitoru piše Lanzarote, ali kladio bih se da ni onda nije znala kamo to točno smjestiti.
Lanzarote je vulkanski otok, četvrti je po veličini i ujedno najistočniji otok Kanarskog arhipelaga. Cijeli je otok rezervat biosfere te kao takav pod zaštitom UNESCO-a. Udaljen je oko 170 kilometara od marokanske obale.
Prvo uzbuđenje nastalo je kad smo iz aviona ugledali naš otok s vulkanskim vrhuncima kojima je u cijelosti prekriven. Budući da je Neno bio „vođa puta“, njegovoj organizaciji nije ništa promaklo, pa tako ni rezervacija te najam automobila kojim smo za vrijeme boravka na otoku u sedam dana prešli 800 km i tako zaista uspjeli upoznati Lanzarote u cijelosti. Cijena litre eurosupera 95 na Kanarskim otocima iznosi 7,20 kn. Povoljne rent a car usluge (mali auto / oko 100 eura / 7 dana s uključenim osiguranjem) nude se na gotovo svakom uglu te ne preporučamo rezervirati vozilo preko ponude Ryanair-a.
Prvo jutro na otoku odlučili smo iskoristiti za posjet mjestu Teguise koje je locirano u unutrašnjosti. Ondje se nedjeljom u jutarnjim satima održava naširoko poznat sajam. Nadobudno smo krenuli u pohod na svakojake suvenire te usput iskušali talent za cjenkanje.
Prodavaču svježih sokova od naranče rekao sam da mu dajem 1,50 eura za čašu (umjesto 2 eura), on je rekao: „No problemo.“ Pružio sam mu novčanicu od pet eura, na što mi je s osmijehom na licu vratio – tri eura! Nakon takvog neuspjeha i dan-danas imam tik na spomen cjenkanja.
Tržnica je smještena u starome dijelu grada na glavom trgu i u kamenim uličicama. Nismo bili pretjerano oduševljeni raznovrsnošću ponude autohtonih proizvoda, ali ono što se isplati kupiti su proizvodi Aloe vere, koja se na otoku i uzgaja. Jednu je prodavačicu zanimalo odakle dolazimo te je na spomen „Croatie“ odvratila kako je to popularno, ali i skupo odredište. Engleski jezik većina mještana ne govori pa je Antonelin španjolski iz sapunica pomiješan s talijanskim bio izvrstan recept za sporazumijevanje.
Bio sam uporan s engleskim i svaki put kada bih u hotelu zamolio za još malo vode, konobarica bi za naš stol donosila bokal crnog vina.
Sljedećeg sam je dana zamolio za malo maslinovog ulja, ali opet smo dobili crno vino.
Sve dane istraživanja otoka nismo se mogli načuditi čarobnoj sivoj površini zemlje kojom je cijeli Lanzarote prekriven. Zelenila ima u malim količinama, dok poznate nam smeđe boje zemlje uopće nema. Sva ta siva boja i spaljeni krajolici odaju dojam čistoće koji nas je nekoliko puta mamio da zaustavimo auto te se počnemo valjati po pijesku. S druge pak strane, takav apokaliptični krajobraz na kojem se vide izrovane stijene, krateri te urušeno tlo izaziva strahopoštovanje te pokazuje svu silu i snagu prirode kao i nemoć čovjeka pred istom.
Lavom je bilo prekriveno oko 23% površine otoka te je i danas u potpunosti sačuvan takav krajobraz u kojem se može uživati tijekom posjete Nacionalnom parku Timfanaya. Unutar parka postoji jedna asfaltirana cestica, široka taman toliko da se autobus provuče, dok je ostatak terena pokriven vulkanskim kraterima te posljedicama vulkanske erupcije i razaranja.
U nešto sjevernijem dijelu smjestile su se druge dvije turističke atrakcije vezane uz vulkanske erupcije – Jameos del Agua i Cueva de los Verdes.
Los Jameos del Agua dio je duge podzemne cijevi koja je nastala od lave nakon velike erupcije vulkana Corone otprije 3000 godina. Dio je golemog vulkanskog pećinskog sustava Atlantida koji obuhvaća i najveći potopljeni vulkanski tunel na svijetu. Unutar špilje nalazi se prirodno jezero koje je povezano s morem. Godine 1965. César Manrique, lokalni umjetnik, odlučio je oblikovati postojeću cijev lave ispunjenu pećinama i šupljinama koje su nastale na mjestima gdje su se urušili dijelovi vulkanskog krova.
Otočna vlada je 1968. otvorila spomenutu lokaciju kao niz jedinstvenih zabavnih mjesta, a projekt je naposljetku dovršen 1987. godine izgradnjom veličanstvenog „prirodnog” auditorija s kapacitetom od 600 mjesta. Stube će vas odvesti do neobičnog podzemnog restorana s plesnim podijem i barom, a stotinu metara dugačka staza vodi do ogromne špilje. Staza prelazi kristalno jasnu, slanu i plimnu lagunu u kojoj živi rijetka vrsta gotovo slijepog endemskog albino raka imena jameito. Na krajnjem dijelu špilje izranja veličanstven podzemni auditorij. Slavan po izvrsnoj akustici, redovito se koristi za koncerte i izvedbe.
Cueva de los Verdes („zelene špilje“) također pripada sustavu podzemnih tunela dugačkih šest kilometara. Ruta duga oko dva kilometra otvorena je za posjetitelje, a razgledavanje traje otprilike sat vremena. Najniža točka do koje smo se spustili u utrobu zemlje bila je 50 metara i u obliku je manje koncertne dvorane u kojoj je smješten i klavir za akustične koncertne izvedbe. Špilja je u potpunosti bez vlage te bez stalaktita i stalagmita koje smo navikli vidjeti u sličnim pećinama. Nekada su lokalni stanovnici koristili podzemne tunele-špilje kako bi se zaštitili od gusara.
Na jugozapadnome dijelu otoka smjestilo se malo ribarsko mjesto El Golfo u kojem smo se počastili vrhunskom ribom sa žara te mladim krumpirom pripremljenim u kori i zapečenim u krupnoj soli. Sve to zalili smo bijelim vinom iz njihove vinske regije La Gerie, a jedino što je ometalo ovu idilu u blizini Atlantika bio je jak vjetar s oceana.
Koliko atraktivan i ugodan može biti crni pijesak dokazuje uvala El Golfo. Ondje, nedaleko od istoimenog ribarskog mjesta, nalazi se uronjen vulkanski krater, upravo usred smaragdnozelene lagune Lago Verde čiju boju određuju alge koje ondje obitavaju. Iako je kupanje zabranjeno, nismo odoljeli a da u Atlantik ne umočimo barem noge.
Par kilometara dalje, nikako ne bi trebalo propustiti razgledati strmu i stjenovitu sivu obalu sa središnjom atrakcijom pod imenom Los Hervideros. Iako nije bila plima niti pun mjesec, svejedno smo osjetili moć atlantskih valova koji su svojom silinom udarali o stvrdnute stijene lave i tako kroz godine oblikovali fascinantne oblike koji dokazuju kako je priroda vrhunska umjetnica. Ljudska je ruka iznad strmih i oštrih litica ugnijezdila balkone na kojima se možete ovjekovječiti fotografijom. Za razliku od Verone, eventualni Romeo ispod ovog balkona prije no što bi izrekao i jedno slovo, nestao bi u vječnoj igri valova, vjetra i stijena.
Blistav i čist snježnobijeli pijesak, kristalno čist ocean, moćna voda uokvirena jednako moćnim vulkanskim stijenama stvaraju uvale Playas de Papagayo, koje su širom otoka Lanzarote poznate po najljepšim i najupečatljivijim plažama. Još jedna plaža na otoku ističe se svojom ljepotom, ali i veličinom – Famara. Četiri su kilometra dovoljna da ponese titulu najduže plaže na otoku poznate i kao raj za surfere koji je smješten podno 671 metar visoke litice.
Za one željne planinarenja i pogleda od kojih zastaje dah bit će zanimljiv sjeverni dio otoka s najvišim vrhom (671 metar). U tom dijelu s pogledom prema oceanu sagrađen je i vidikovac Mirador del Rio smješten na 475 m visine. Mi avanturisti istraživačkog duha zaobišli smo ulaz u vidikovac, uštedjeli pet eura po osobi, te se našli na bunkeru 30-ak metara iznad samog vidikovca praćeni začuđenim i pomalo ljubomornim pogledima turista koje smo gledali svisoka. S tog se mjesta pruža spektakularan pogled na otok La Graciosu na kojem je, prema legendi, sakriveno gusarsko blago.
Na ovom čarobnom otoku lunarnog krajolika u nekoliko smo navrata u skrivenim valama pješčanih plaža te na vrhovima stijena susretali mladence turiste iz cijelog svijeta, koji su ovamo doputovali s cijelim timom radi profesionalne izrade vjenčanog foto-albuma.
Za ljubitelje botanike kao stvorena je atrakcija Jardin de Cactus smještena blizu mjesta Guatiza. Ovo je svojevrstan veliki park 1400 različitih kaktusa iz cijeloga svijeta.
Lanzarote je španjolski otok, ali zahvaljujući potvrđenoj samostalnosti, kao autonomna regija uživa status zone slobodne trgovine. Ljubitelji povoljne kupovine oduševit će se veoma povoljnim cijenama vrhunskih parfema, baš kao i ljubitelji kvalitetne kapljice, koji će svoje omiljene žestice moći nabaviti po više nego povoljnim cijenama.
Za Lanzarote mještani vole reći da je kolijevka malvazije. U središnjem dijelu otoka, na površini od 52 kvadratna kilometra, smjestila se poznata vinska regija La Geria. 75% svih vina na otoku proizvodi se od malvazije i prvi u Europi vrše berbu grožđa. Ovdje se smjestila i najstarija vinarija na Kanarima, vinarija El Grifo, osnovana daleke 1775. godine. U La Geriji smo po prvi put u životu vidjeli potpuno drugačije vinograde i trsove od nama dotad znanih. U izdubljenim rupama dubokima oko pola metra te okruženim suhozidom na crni vulkanski pijesak položeni su trsovi koji rastu na zemlji jer zbog vjetra drukčije i ne mogu opstati, a jedina voda koju loza dobiva je jutarnja rosa. U jednom lokalnom domaćinstvu opustili smo se u ugodnom društvu domaćice Rose s kojom je Antonela brzo pronašla zajednički „vinski“ jezik dok sam ja kratio vrijeme s lokalnim momcima ispijajući njihovo stvarno izvrsno vino. Čaša vina – jedan euro.
U kratkom razgovoru s gospođom Rosom uspjela sam saznati malo više o socijalnoj situaciji na otoku. Prosječna je plaća oko 800 eura. Na otoku nema fakulteta, tako da se mladi školuju na Gran Canariji. Novi se hoteli više neće graditi kako bi se spriječilo zagađivanje i masovni turizam. Mladi uglavnom odlaze – Rosa kaže kako ih je stisla kriza, ali ona ipak želi živjeti život, a ne živjeti zbog trabajo (posla).
Playa Blanca, Costa Teguise, Puerto del Carmen svakako su mjesta u kojima ćete osjetiti bogatstvo gastronomije i pravu turističku atmosferu, posebice u večernjim satima, a nas se svojim venecijanskim šarmom dojmila i Marina Rubicon.
Na otoku zaista vode računa da gost stalno ima neku zanimaciju, pa makar to bilo i hranjenje cipli ispod terase restorana dok čekate svoju večeru. Vi se malo zabavite, nahranite njihove ribice, zaboravite koliko čekate – i svi zadovoljni!
Bez obzira na to jeste li avanturistički tip, pa želite otkriti svaki pedalj ovog pomalo svemirskog krajolika, ili ćete se možda odlučiti za potpuni odmor bez paljenja automobila u nekom od vrhunskih hotela koji će vam pružiti sav mogući komfor i sadržaj, nećete ostati oštećeni. Napuštajući Lanzarote u ranim jutarnjim satima već smo počeli maštati o čistom zraku i ugodnoj klimi s malo padalina, čarobnom ambijentu nestvarnog krajolika, plodovima mora iz oceanskih dubina, te zlatnoj vinskoj kapljici dok se u pozadini čuje zvuk timple, instrumenta koji se izrađuje u mjestu Teguise i jedan je od zaštitnih znakova otoka.
Maštu smo doživjeli. Doživite je i vi – na otoku Lanzarote!
Antonela & Neno
Komentari