Instalacija je rezultat jednogodišnjeg prikupljanja audio i video zapisa o riječkoj luci, njezinim gatovima i dokovima, skladišnim prostorima, silosima, kao i cijelom potezu željezničke pruge sa željezničkim kolodvorom, starim okretištem lokomotiva, svjetionikom i rafinerijom nafte. Videoinstalacija će se moći pogledati do 11. siječnja, svakog dana od 16 do 21 sat.
Navedena mjesta znakovita su za grad i njegove stanovnike, kako povijesno, tako i strateški, ekonomski, politički, kulturno i mitološki. Radi se o prostorima koji su kroz povijest označavali strateške točke ulaza i izlaza u grad, mjesta koja su Rijeku spajala sa svijetom.
Posjetitelji videoinstalacije mogli su uživati u kadrovima i zvukovima grada, luke i željeznice, a materijal je bio projiciran na strop čekaonice čime se postigla potpuno nova i neuobičajena dimenzija gledanja. Projekt je zamišljen tako da svi koji dođu pogledati instalaciju na neki način postaju dio nje – svojim dolaskom i odlaskom, razgovorom i svim zvukovima koje stvaraju koji se miješaju i sa ostalim vanjskim zvukovima, poput dolazaka i odlazaka vlakova, zvukova lokomotiva koje pomiču vagone duž tračnica, dizalica koje prenose teret… Ovo je, u konačnici, projekt o različitim vrstama čekanja: vlaka, budućnosti. Današnja čekaonica i njezini sudionici postaju dio promjena kroz koju prolazi lokacija i grad.
Ovaj višekanalni site-specific audio i video rad kreiran je ciljano za čekaonicu na riječkom željezničkom kolodvoru. Kroz poetski i dokumentaristički pristup autori portretiraju prostore luke i željezničkog kolodvora kroz prizmu što su oni predstavljali nekada odnosno kakvu oni ulogu u životu grada imaju danas. Željeznički kolodvor izgrađen sredinom 19. stoljeća, u vrijeme Austro-ugarskog carstva, predstavljao je jednu od glavnih pristupnih točaka Carstva Jadranskome moru. Značajan je i jer se na taj način Rijeka prvi put željeznicom povezala sa Središnjom Europom, a kroz njega je otvoren put do luke koja je bila od strateške važnosti za Budimpeštu koja je na taj način dobila izlaz na more.
Videoinstalacija u svom najvećem djelu problematizira period od posljednjih 20 godina kada riječka luka, željeznica i brodograđevna industrija prolaze kroz težak proces propadanja, gubitka i tranzicije. Brojne tvornice su zatvorene, propale, brojni građani su ostali bez posla i zbog toga se javlja opravdanja sumnja može li grad bez svoje nekada prepoznatljive industrije povratiti prosperitet? Priča o luci i željeznici moćna je metafora za priču o Hrvatskoj općenito, o njezinom uspjehu, okrutnom krahu i drastičnim promjenama tijekom vremena.
U sklopu izložbe umjetnička organizacija Musagetes na željezničkom kolodvoru organizira seriju od tri radionice kojima će se nadopuniti instalacija i otvoriti rasprava o promjenama u gradu. Prva radionica pod nazivom Kontekst rađena je u suradnji s prof. Asjom Rukavinom iz Građevinske škole u Rijeci i održana je jučer prije službenog otvorenja videoinstalacije. Na radionici se raspravljalo o povijesnom kontekstu, trenutačnoj situaciji i planovima za budućnost prostora koje videoinstalacija portretira.
Druga radionica, Prilagođavanje, na programu je danas, 6. veljače od 18 do 19.30 sati u prostoru bistroa Cres na željezničkom kolodvoru. Moderatorica radionice na kojoj će se propitivati koncept vizije grada bit će IvanaGolob, a sudjelovat će i autori instalacije Nadija Mustapić i Toni Meštrović. Treća radionica, Čekanje, održat će se u subotu, 7. veljače, od 16 do 17.30 sati. Vijeće mladih Benčić odlučilo se na jedinstven način uključiti u održavanje izložbe te će posjetitelji u navedenom terminu imati priliku iskusiti vodstvo kroz instalaciju od sudionika projekta.
Majda Bembić
Komentari