Nismo glupi, samo nam se neda…

203

prosvjed

Pitam se ponekad zašto Netko misli da je masa glupa i zavodljiva, ne, nije, masa je samo lijena, troma, massa pigra, i često puta ne reagira izmučena inim situacijama. Dakle, badava ti tekstovi, članci, znanja i znojenja novinara i urednika, kada ti na naslovnici Jutarnjeg izađu montruozni lik sa zatvorskom adresom i službena predsjednica koja na svoje dužnosti stupa kroz koji dan. Drugim riječima, skupa su na naslovnici, kao dva prsta jedne ruke, on piše pismo i zahvaljujući Jutarnjem javno joj se obraća kao svojoj predsjednici, cirkus.

Ma što se on njoj ima obraćati, otkud mu to bolesničko pravo,al’ ako joj se i obraća čemu mu pridavati pažnju i od njegovog pisma i lika krojiti naslovnicu? A čim joj se obraća znači da u njoj vidi tobož neku nadu, znači da u njoj perpoznaje svoje vrijednosti. Drugim riječima Kolinda GK i Paravinja, negativac koji ima etiketu monstruma, stoje zajedno na naslovnici uglednog dnevnog lista. Kojim povodom i čime izazvani? Bod za Paravinju, blam za Kolindu, a pravi istinski blam za onoga tko je tako kreativno konstruirao naslovnicu. Vjerujem da nisu previše prodali tog subotnjeg izdanja, ljudi nisu glupi i ipak teže ljepšoj strani života, čak s pravom smatraju da su je i zaslužili. Senzacija pod svaku cijenu postaje smiješna i jeftina, pogotovo dok se u svijetu odvijaju istinske drame i japanski novinari postaju žrvte čiji se životi pod mačem islamista lome kao slamka na vjetru.

I svi se pritom osjećamo nemoćni, zabrinuti i nesigurni. Smještati predsjednici takvom naslovnicom i u njenu listu radnih obaveza svrstavati jednog bolesnog zločinca koji se njoj obraća pismom da bi se od toga proizvela udarna vijest meni je gadljivo. Šteta naslovnice, šteta papira, šteta novinara i urednika koji predano rade svoj posao, šteta nas koji te novine, inače, kupujemo, šteta zraka koji se kontaminira, a svi žudimo za nečim čistim, gotovo ozonskim, što bismo mogli udahnuti i krenuti dalje. Kada ćemo se naučiti pameti i taj optimizam, dobru energiju i volju pustiti barem na mala vrata u naše živote?

Dunja Pavešić

Komentari