Nisam pametan

115

Ne, ne, ne…”, prekine ga Mamić uzrujano. “Njegova karijera mora se već sada pravilno usmjeriti. Moramo početi s režimom treninga i prehrane, potreban je nezamisliv trud, samo prijegor i disciplina da bi netko postao veliki pisac i u naponu snage istrčao šesto ili sedamsto stranica povijesnog romana i obiteljske kronike. Za tako nešto potrebna je ozbiljna književna agencija, stručna ekipa koja će mu stvoriti uvjete za stvaranje, osigurati mu redovitu plaću, stan, auto… Bi li ti, dragi”, okrene se iznenada književni agent meni, “vozio BMW?” “Bih, gospodine Mamiću”, protisnem sramežljivo, a gospodin Mamić toplo mi se, očinski nasmiješi.

Izvanredna osobina humora sastoji se u tome što nas vraća zdravom razumu – tvrdi Simon Critchley u svojoj knjizi “O humoru”. Humor je uspješno provedena strategija iznenadnog prepoznavanja poznatoga kao nepoznatoga, stvarnoga kao nestvarnoga, običnoga kao neobičnoga. U svojoj novoj knjizi izabranih kolumni novinski humorist Ante Tomić o poznatom, običnom i stvarnom piše duhovito i originalno, pretvarajući svojim recima političare, lopove, ratne kriminalce, estradne zvijezde i nogometaše u fikcionalne likove odjevene u carevo novo ruho. Čitatelji vole Tomića jer im svakog tjedna nudi priliku da ismijavajući tu prividnu vlast uvijek iznova razotkrivaju njezinu proizvoljnost. Humor nije bezazlen, upozorava nas Critchley, jer na osebujan i jogunasto relativan način vraća čovjeka na njegovo pravo mjesto.

“Tomić je više od pisca, i to zbog učinka paradoksa da to, iznad jezika i priče, ne želi biti, osjećaja važnosti koji predano dijeli sa svojim čitateljem. U kulturi koja je statična od virtualne pokretljivosti svojih aktera začudni pomaci Tomićevih likova su zaigrani u jeziku, ali nikad preigrani u iskustvu, njegov subotnji žurnal za uvod u večernje premijere nije sročen s odmakom, iskupljenje nije prekogranično, a gorčina se ne cijedi nakon što padne zavjesa. Općenito uzevši a i po domaću naše se doba opire hijerarhiji, no za Antu Tomića treba kazati jednostavno da je veliki pisac, po spontanosti svojih sižea i socijalnoj neutralnosti sjećanja koje nam pripada, ali ponajprije po sposobnosti otkrivanja normalne većine, naš Bulgakov sa šeširom ne govori o čudima, nego da smo sami čudo koje se ponavlja jer postoji u iskustvu drugoga.”  VLAHO BOGIŠIĆ

ANTE TOMIĆ, rođen 1970. u Splitu, profesionalni je novinar, pisac i filmski scenarist. Dosad je objavio:
– Zaboravio sam gdje sam parkirao; priče, Književni krug, Split, 1997; drugo, prošireno izdanje Hena com, Zagreb, 2001.
– Što je muškarac bez brkova; roman, Hena com, Zagreb, 2000.
– Smotra folklora; feljtoni, Hena com, Zagreb, 2001.
– Ništa nas ne smije iznenaditi; roman, Fraktura, Zagreb, 2003.
– Veliki šoping; priče, VBZ, Zagreb, 2004.
– Klasa optimist; kolumne, Hena com, Zagreb, 2004.
– Ljubav, struja, voda, telefon; roman, Jutarnji list, Zagreb, 2005.
– Krovna udruga i druga drama (Anđeli pakla); drame; sa Ivicom Ivaniševićem; Fraktura, Zagreb, 2005.
– Građanin pokorni,VBZ, Zagreb, 2006.
– Dečko koji obećava; izabrane kolumne; Jutarnji list, Zagreb, 2009.
– Čudo u Poskokovoj Dragi; roman, Naklada Ljevak, Zagreb, 2009.
– Vegeta blues; Jutarnji list, Podravka; 2009.

Ljevak, knjige bez granica!

Komentari